Formula uspjeha eko OPG Pelin - dva para ruku!

Dok će mu voćnjak ove godine proslaviti 20. rođendan, gospodarstvo mu je nešto mlađe - ima 12 godina. Vlasnik je Ivan Pelin iz Petrijevaca nadomak Osijeka koji je prvi u Hrvatskoj, još 2003. godine kada je zaživjela zakonska regulativa, registrirao eko voćnjak. Od tada do danas, ovdje je zaposleno dva para ruku, supruge Lucije i Ivana. Broj se povećava samo u vrijeme berbe. Tada posla ima i za sezonce.

"Kada smo počeli, niti smo znali kako raditi, a niti su ljudi prepoznali takav proizvod", otkriva Ivan. Zato su krenuli od najmlađih - djece u vrtićima i školskim klupama. Redovito su organizirali edukativne radionice kako bi stasale generacije onih koji prepoznaju ekološke proizvode.

Asortiman eko proizvoda za specifične potrebe kupaca

"Prošlo je puno godina dok su se pojavile prve grupe ljudi koji prepoznaju ono što im nudimo. To su već osviješteni kupci koji traže takve proizvode", nastavlja on. Proizvodi ekološkog gospodarstva Pelin ne mogu se pronaći na policama trgovačkih lanaca. "Bili smo prisutni u Mercatoru, ali nas više nema tamo. Teško je biti u trgovačkim lancima jer vam oni rade puno otpisa robe. No, to nisu ni mjesta za prodaju takvih proizvoda" smatra Pelin.

Do njih se može putem web trgovine koju su otvorili, telefonskim pozivom i narudžbom ili se potrebno, pak, prošetati do tržnice u svojem gradu. Punim pogotkom pokazao im se web shop kojega su Pelinovi otvorili. U njemu se trenutno može pronaći oko 15 različitih proizvoda. Asortiman im je znao dosezati i duplo više.

Nepovjerenje prilikom udruživanja

"Kada nudite tržištu nešto novo, morate vidjeti kako će kupci na to reagirati. Radili smo prije pekmez od šipka, ali ga jednostavno ne možemo naplatiti. To je preskupo. Jako je puno uloženog rada i troškova, a čovjeku jednostavno ne možete naplatiti koliko to košta. Najbolje nam idu sokovi i pekmezi te jabučni ocat dok chutney kupuju mahom vegetarijanci", opisuje ovaj Petrijevčanin.

Upiti im ondje stižu iz svih dijelova Hrvatske, ali i inozemstva. Interes za njihove proizvode pokazali su Britanci, ali i Austrijanci te Švicarci. "Količine koje traže, nemam, a teško se kod nas udružiti jer je dosta nepovjerenja među samim proizvođačima. Nikada ne možete biti sigurni je li netko nešto radio kako treba ili nije. Trebalo bi se udružiti i imati zajedničkog tehnologa koji bi sve to koordinirao"; smatra vlasnik prvog eko voćnjaka u Hrvatskoj.

Formula uspjeha Pelinovih

Formula uspjeha Pelinovih leži u kombiniranom uzgoju koštičavih vrsta voća - od krušaka i jabuka, preko marelica, šljiva, lješnjaka do oraha. Klimatski uvjeti išli su im na ruku. "Bilo je tijekom vremena i ekstremnih godina kada nam je došlo do izmrzavanja stabala, pa su nas poslije toga sustigle suše i poplave" kaže on.

Poticaji, priznaje, ništa mu ne pomažu. Koristi od njih, smatra, imaju samo veliki igrači. Iako je, kaže, bezbroj puta požalio zbog posla za koji se odlučio, na kraju uvijek pretegne ljubav prema voćkama. S njima je posla imao i prije nego li je zasadio svoja prva stabla. Naime, do 1995. godine radio je na osječkom Poljoprivrednom institutu Odjelu za voćarstvo. "Teško je kada vam mraz ili tuča uništi cjelogodišnji urod. No, uvijek prevagne ta ljubav"; zadovoljno će Pelinovi kojima je ovo osnovna djelatnost.

Radni dan ne traje manje od 12 sati

Njihov radni dan nikada ne traje manje od 12 sati, bez obzira koje je godišnje doba. Od jutra do mraka su u voćnjaku ili podrumu gdje imaju vlastitu preradu. "Stalno nešto radite. Posla uvijek ima. Po zimi radiš u podrumu, pakiraš i otpremaš proizvode", napominje Ivan koji ima spremne projekte, ali do sada ni s jednim nije aplicirao, a niti planira za novac iz fondova Europske unije. U posao je krenuo s vlastitim novcem, a tako planira i dalje nastaviti.

"Planiramo se širiti u proizvodnom dijelu te u njega uložiti između 10.000 i 15.000 eura, ovisno koliko budemo mogli. U fazi smo nabavke hladnjače dok smo strojeve za preradu kupili prošle godine. Sve voće prerađujemo u sokove, bistre i mutne, a proizvodimo i pekmeze bez šećera te jabučni ocat koji je priznat i jako tražen u Hrvatskoj", priča on.

Proizvodnja temeljena na povjerenju

Za one koji se odluče baviti ekološkom proizvodnjom ima samo jedan savjet: "To vam mora biti ljubav i način života. Ako ulazite u taj posao radi zarade i kako biste nešto dobro prodali, ništa od toga. Ekološki proizvođač ne može biti onaj koji je u to ušao radi interesa. To je jednostavno način života i razmišljanja. Mnogi uđu u to misleći kako će na brzinu zaraditi novac, ali isto tako brzo od toga i odustanu. Ljudi vam moraju, kao prvo, vjerovati jer se ovo zasniva na povjerenju", savjetuje vlasnik prvog hrvatskog ekogospodarstva na kojemu se ostvaruju manji prinosi po jedinici površine.

"Ovdje nemate količine kao komercijalni proizvođači, dakle nemam 50 do 60 tona već manje, ukupno 25 do 30 tona po hektaru. Ono što koristim u zaštiti su ekološka gnojiva koja su puno slabija i drugačija. To nije puno skuplje od obične zaštite, ali zahtijeva puno više vlastitog rada i uloženog truda. Tako primjerice, ispod stabla korove ne možeš uništavati herbicidima iako je hektar-dva lakše tako riješiti, dok je meni za košenje takve livade potrebno tri dana. No, to su stvari koje su zabranjene"; poručuje Ivan Pelin.

Foto: Vjekoslav Hudolin, Ivan Pelin