Ono što se kod nas potpisuje pod riječ "mlijeko" treba hitno regulirati zakonom. "Neka i bude robna marka, ali ne smije se to zvati mlijekom", smatra Igor Rešetar.
Mlijeko je ona priča oko koje se sve vrti. Ako u selu ima krava, ima i života, ima i djece, i škole, i trgovina, i crkve. Kada ostanemo bez krava, ostali smo i bez života u selima. A kada ne bude sela, neće se više imati tko u gradove doseljavati.
O problemima s mlijekom i farmama u Hrvatskoj, porazgovarali smo s Igorom Rešetarom, potpredsjednikom Saveza udruga proizvođača mlijeka Hrvatske. Prve razgovore započeli smo na zajedničkom putu na Skupštinu europskih saveza udruga mljekara koja je proljetos održana u Belgiji. Nastavili smo ovih dana u njegovu selu, u Kuršanecu, na obiteljskoj farmi s 50 krava.
"Prije tri godine, počeo sam graditi farmu i očekivao sam da ću stalno imati investicija. Potpora investicijama jednostavno je izostala, za razliku od naših kolega u susjednoj Sloveniji i Austriji. Oni su velikim stopama išli naprijed jer u poljoprivredi se ne može preko noći nešto napraviti, već se mora stalno ulagati kontinuirano. Oni su tu puno dalje od mene došli. Dobro da je krenuo Ruralni razvoj i nadam se da ćemo se narednih sedam godina moći javljati na razne natječaje i imati stalne investicije", kaže Igor Rešetar koji je inače poznat i kao jedan od rijetkih koji je u mužnju uveo robota marke Lely.
No, komentiramo i kako postoje naznake da će se 50% planiranih sredstava potrošiti u jednoj godini. Rešetar se pita na koji će način poljoprivrednici dalje. Što će onda raditi do 2020. godine, kada će skoro sve novce za investicije potrošiti do kraja 2015., i to na velike firme.
"Sad je već prošlo sedam, osam godina od onih kapitalnih investicija. Strojevi su već svi izraubovani i potrošeni i potrebna je zamjena. Vozni park je star, treba obnavljati mehanizaciju.
Teško je ovako uopće poslovati, a posebno kada nema tih potpora. No, pogled sa strane banaka prema poljoprivrednicima nije nimalo naklonjen. Ako je istina da se dvije milijarde i nešto više kuna pisalo na natječaju, onda je šutnja čudna. Kada se u nešto treba investirati u jednoj zemlji u tolikom iznosu, oko toga se skače. Ministar je valjda samo jednom u medijima o tome i govorio. Dvije rečenice u nekom dnevniku ili poljoprivrednoj emisiji. A ako neki drugi ministar otvori tu i tamo neku poslovnu zonu, o tome se priča tjednima", ističe Rešetar pokazujući nam svoju mehanizaciju marki Claas, Kuhn, John Deere, Sulky i druge.
Rešetar je 13 godina predavao mlijeko domaćoj mljekari tvrtke Hamer d.o.o. No, kasnije je ona počela tražiti mlijeko na otvorenom tržištu pa su Rešetar i kolege mlijeko počeli predavati u Đurđevac. "Ima nas jedna ekipa mljekara koji predajemo svaki drugi dan cisternu mlijeka, a to je 18 tisuća litara", kaže naš sugovornik.
Ni jedna država nije naklonjena poljoprivredi. Svi imaju neke probleme. Nije naša država jedina. Ali tamo do neke granice daju ipak da rade i dopuste im da se izbore za neke pozicije. No, problem u Hrvatskoj s mliječnim govedarstvom gdje je odnedavno četiri tisuće mliječnih farmi manje, doista je alarmantan, ali je još veći problem nepostojanje zakonske regulative o kvaliteti mlijeka.
"U Hrvatskoj je najveći problem što ne postoji pravilnik - što je mlijeko. Nažalost, pojavljuju se svakojaki pripravci na kojima piše - mlijeko. Kada mlijeko dolazi iz Poljske ili Njemačke, to je u redu jer te zemlje imaju pravilnik u kojem je definirana kvaliteta mlijeka. Kada piše da je to UHT (ultra high temperature) mlijeko, znači da je sterilizirano jer pasterizacija ne uspijeva ukloniti sve bakterije, to je takozvano trajno mlijeko. Zanimljivo da kod nas iz Poljske nikada neće doći mlijeko, već će doći iz onih zemalja koje pravilnik nemaju i isto piše mlijeko, a to je ustvari to UHT mlijeko koje je najlošije od svih, a često se pravi i od mlijeka u prahu", upozorava Igor koji danas na farmi ima simentalska i holstein goveda.
Mora se donijeti pravilnik koji bi propisao da na ambalaži piše postupak kako je dobiveno mlijeko, te porijeklo. "Nije problem prodavati i pripravke od mlijeka. Ali to mora pisati.
Nisam nikada rekao da se prodaje bijela voda. Ali to što stoji pored svježeg mlijeka, mora biti naznačeno da je drugačije od ovoga koje smatramo mlijekom u pravom smislu riječi. Moramo to riješiti s proizvodnjom mlijeka. Ali do prije dvije godine, više od 50% aktivnosti u poljoprivredi se vrtilo oko proizvodnje mlijeka.
Gledajući prema zaposlenima, prema hektarima, kako god hoćete. I opet naš Ministar najvažniji segment ignorira. Danas postoji četiri tisuće proizvođača koji prave iznad 50 tisuća litara mlijeka. Tu su cijele obitelji, firme, i to je onda puta pet, ili šest ljudi. Pa puta broj zaposlenika koji radi u pogonima za preradu mlijeka, prijevoznici, pa tvornice stočne hrane. A naš Ministar ne uspijeva jednom mjesečno jednu rečenicu prozboriti o tom sektoru.
Neka bude robna marka, ali ne smije se to zvati mlijeko. Pa neka bude sastav piše i na pola ambalaže. Zašto je to problem? Problem je što mi manje od drugih koristimo i fermentirane proizvode. Pa to u inozemstvu i više proizvode negoli naše mljekare. Poanta priče je da taj pravilnik o mlijeku mora postojati.
A druga je važna stvar mlijeko u školama, vrtićima i ustanovama. Bruxelles nije zabranio ulaz uvoznim i tim mliječnim proizvodima, pa ni prodaju školama. No, jednostavno je riješen taj problem. U pravilnik su unijeli da mlijeko u školama i takvim institucijama ne smije biti starije od sedam dana. Pa ti sada uvozi, pakiravaj i dovlači to mlijeko iz drugih zemalja. Tako je zaštitio i svoje proizvođače, a i naše", kaže Igor Rešetar u svom osvrtu na stanje u proizvodnji mlijeka.
Povezana stočna vrsta
Govedarska proizvodnja uključuje uzgoj goveda i proizvodnju mesa, odnosno tov te predstavlja značajnu granu stočarstva Republike Hrvatske. Prema podatcima Hrvatske poljoprivredne... Više [+]
Tagovi
Autor