Ebola u domaćim životinjama?

Ebola je virusna zarazna bolest koja se sporadično među ljudima javlja već desetljećima. Virus je otkriven prije više od tri desetljeća, točnije 1976. godine, a od tada se bolest javila u niz zemalja u zapadnoj i centralnoj Africi. Virus izvan domaćina može preživjeti nekoliko dana, a posebno na temperaturi od 4°C.

Razlikujemo pet tipova virusa, a to su Bundibugyo ebola virus (BDBV), Zair ebola virus (EBOV), Sudan ebola virus (SUDV), Reston ebola virus (RESTV) i Taï Forest ebola virus (TAFV). BDBV, EBOV, i SUDV povezuju se s ozbiljnim pojavama bolesti u ljudskoj populaciji. No, preostala dva soja RESTV i TAFV nisu uzrokovali epidemije. Soj RESTV izoliran je na Filipinima i u Kini te može inficirati ljude, ali ne uzrokuje simptome bolesti.

Crna smrt bila je naziv pandemije koja je harala u Srednjem vijeku, usmrtivši oko 75 milijuna ljudi. Danas, veliki broj znanstvenika prema opisanim simptomima i brzini širenja bolesti smatra da Crna smrt nije bila pandemija kuge, već virus sličan eboli.

Izvor bolesti

Pojedini tipovi virusa su zabilježeni u prirodi na različitim životinjskim vrstama majmuna, glodavaca, svinja, šišmiša, dikobraza i pasa. No, danas prevladava znanstveno mišljenje da su prirodni rezervoar ovog virusa populacije voćnih šišmiša u Africi. Virus se prenosi dodirom s tjelesnim izlučevinama zaraženih organizama (krv, urin, znoj, tkiva, feces, slina).

Prelazak virusa na ljude

Pretpostavlja se da voćni šišmiši koji su nosioci virusa svojim izlučevinama mogu zaraziti ostale organizme. Možda se ljudi zaraze dok pripremaju šišmiše za jelo jer se u nekim afričkim državama oni smatraju delikatesom. Drugi se možda zaraze kad pojedu voće (mango) na kojem se nalaze izlučevine voćnih šišmiša. Treći se možda zaraze preko ostalih vrsta životinja koje dolaze u dodir s voćnim šišmišima (majmuni, rovke, šumski glodavci).

U jednom slučaju utvrđen je prijenos virusa sa domaćih i divljih svinja na majmune koji su držani u neposrednoj blizini, ali bez direktnog kontakta. Ne zna se je li virus prenešen zrakom ili drugačije.

Dodatno, u radu iz 2011. godine, Reed D.S. i suradnici su izložili majmune aerosoliziranom (raspršenom u zraku) zairskom tipu virusa. Nakon tri dana, virus je bio vidljiv u krvi majmuna koji su već razvili simptome bolesti. I u 2013. godini, izveden je sličan eksperiment na majmunima zbog bojazni od terorističkog napada aerosoliziranim virusom ebole. U spontanom širenju bolesti, još uvijek nije dokazan niti jedan slučaj prijenosa virusa zrakom, no na osnovu prethodno navedenih rezultata ova mogućnost se ne odbacuje.

Primati i ebola

Od nabrojenih životinja, primati su najprijemčiviji za virus ebole. Kod gorila, čimpanza i babuna izoliran je ebola virus. Često će u prirodi pojesti voće koje je šišmiš već grickao, ili će ubiti i pojesti šišmiša koji je prenosioc bolesti. Posljedica ovakvih pojava su pomori čitavih populacija primata u divljini.

Svinja i ebola

Godine 2008. na Filipinima uočena je pojava oboljenja kod domaćih svinja. Svinje su pokazivale simptome reproduktivnog i respiratornog sindroma svinja (PRRS), no nakon testiranja uzoraka kod nekih od bolesnih svinja, osim PRRS virusa otkriveno je i postojanje ebola virusa tipa RESTV. U ovom slučaju došlo je i do prijenosa ovog tipa ebola virusa na radnike na farmi i u klaonici koji su bili u direktnom kontaktu s izlučevinama zaraženih svinja.

Radnici nisu razvili bolest, ali su postali domaćini za virus (bili su zaraženi samo zdravi odrasli muškarci pa se ne zna bi li se u slučaju djece, žena i staraca bolest ipak razvila). Dodatno valja napomenuti da su u eksperimentalnim laboratorijskim uvjetima svinje inficirane opasnim zairskim tipom i prenijele ga na druge svinje i makaki majmune. Zbog ovih spoznaja znanstvenici pretpostavljaju da svinjogojske farme u Africi mogu biti rasadnici i opasnijih tipova virusa zbog blizine staništa voćnih šišmiša.

Pas i ebola

Znanstvenici su potvrdili da se psi mogu inficirati jedući kontaminirano meso uginulih životinja ili ližući tjelesne izlučevine zaraženih organizama. Prema jednom istraživanju, u afričkom selu poharanom ebolom u Gabonu, čak 30 % pasa je imalo antitijela na virus ebole. Ovaj slučaj datira iz 2001./2002. godine. No, problem sa psima jest što kod njih bolest nastupa asimptomatski, ne pokazuju simptome bolesti dok istovremeno mogu prenijeti virus. Do danas, nema dokaza da je ebola prešla sa psa na čovjeka. Ostaje pretpostavka da je moguće.

Ostale domaće životinje i ebola

Prije nekoliko dana oglasilo se Nigerijsko veterinarsko udruženje koje traži testiranje svih domaćih životinja na ebolu. I njihovi kolege veterinari u Egiptu traže da se sve vrste životinja podvrgnu testiranju na ebola virus. Svi ovi podaci govore nam da o virusu još premalo znamo. Ostale životinje kao zamorci, koze i konji ostaju asimptomatski nakon eksperimentalnog inficiranja u laboratorijskim uvjetima. No, u divljini nikada nije zabilježeno postojanje virusa u tkivima ovih životinja.

Do današnjeg dana ne postoje podaci o prisutnosti virusa u mačkama. Eksperimentalne studije su rađene koristeći miševe, svinje, zamorce i hrčke. Također, znanstvenik Matthias Schnell, osim što radi na razvoju cjepiva protiv ebole (koje služi samo kao prevencija), razvija novu metodu koja bi mogla pomoći već oboljelima. U svom eksperimentalnom radu, cijepi krave cjepivom protiv ebole pokušavajući proizvesti antitijela slična ljudskima. Na ovaj način, proizvelo bi se pomoću svake krave oko 2.000 doza seruma svaka dva tjedna. Ovaj serum bi već sadržavao antitijela za ebolu koja bi se onda davala onima koji su već oboljeli.

Tko je u opasnosti?

Velika Britanija je nedavno izdala upozorenje za svoje građane zbog opasnosti od pojave ebole. Britanci se boje crnog tržišta mesa afričkih divljih životinja. Procjenjuje se da oko 7.500 t ilegalnog mesa ulazi u Veliku Britaniju svake godine te se jednostavno distribuira ispod pultova na tržnicama.

U opasnosti su stoga:

• ljubitelji mesa divljih afričkih životinja,
• lovci koji odlaze na safarije u daleke zemlje, te krijumčari egzotičnih životinja,
• klaonički radnici,
• veterinari,
• radnici u zoo-vrtovima,
• vlasnici pasa koji putuju na izložbe,
• trgovci voćem koje je zagađeno šišmišjim izmetom npr. mango.
• u opasnosti su i afrički farmeri koji drže svinjogojske farme, a koje se nalaze na letnim rutama voćnih šišmiša.

Kako se zaštititi?

Stočarski se proizvođači u Africi moraju strogo pridržavati biosigurnosnih mjera ako ne žele ugroziti zdravlje svojih radnika. Radnicima je preporučeno da u radu sa životinjama koriste rukavice, čizme te ostalu zaštitnu odjeću.

Na farmama u blizini pojave bolesti, trebaju se učestalo vršiti dezinfekcijske i deratizacijske mjere te onemogućiti kontakt sa šišmišima.

Ako vlasnik farme posumnja na zarazu, odmah se mora uspostaviti karantena i za životinje i za radnike. Veterinar uklanja oboljele i uginule životinje spaljivanjem, a dezinfekcija se obavlja žestokim otapalima. Promet mesa i životinja s ovakvih farmi se kompletno zabranjuje. Ostali mesni proizvodi na pogođenim područjima trebaju biti dobro prokuhani prije konzumacije.

Preporučuje se nabavka mesa samo od provjerenih dobavljača. Vlasnici kućnih ljubimaca u pogođenim područjima upozoravaju se na to da uvedu promjene u držanju istih (bez nekontroliranih izlazaka, ne dirati plijen koji ponekad ove životinja donesu kući, bez kontakta s izlučevinama, dalje od djece).

Ebola virusi mogu uzrokovati fatalne simptome hemoragijske groznice kod primata i ljudi. Znamo da neke divlje životinje djeluju kao prenosioci virusa sa ili bez simptoma bolesti. Za sada je poznato da određeni tipovi ebole mogu inficirati pse i svinje. Ostaje mogućnost da nisu samo populacije šišmiša rezervoari virusa u prirodi, već možda i neke druge vrste (divlje i domaće) omogućavaju virusu da preživi duže periode dok ne preskoči na ljude.

No, premalo je podataka vezano uz prisutnost virusa ebole u domaćim životinjama. Za sada se zna da je najveća vjerojatnost prelaska virusa na ljude putem konzumacije mesa zaraženih životinja. No, svi vlasnici domaćih životinja (stoka i kućni ljubimci) u pogođenim državama Afrike upozoreni su već na to da oprezno barataju sa životinjama te pomno prate pojavu bilo kakvih oboljenja. Zbog činjenice da je svijet uspostavom avionskog prijevoza postao pogodnim inkubatorom za brzo širenje zaraznih bolesti i u našoj je zemlji potrebno hitno uspostaviti suradnju između medicinara i veterinara.

Napomena autora: Ovim člankom nismo obradili zaštitne mjere potrebne prilikom prijenosa virusa s čovjeka na čovjeka jer su takva upozorenja lako dostupna u ostalim medijima.

Foto: depositphotos.com