Od domaćih životinja do Fergusona!

Kad će više deseti u mjesecu, pa da se krene u Benkovac na sajam, mantra je koji mnogi Dalmatinci ponavljaju početkom svakog mjeseca.

Deseti je dan za sajam, dan kada se za male pare može obući od čarapa, preko donjeg rublja s trapericama i falšom kožnom jaknom, pa sve do odgovarajuće kape, dan kada se za par stotina kuna može napuniti škrinja mesom, opskrbiti smočnica domaćim voćem i povrćem.

Ovomjesečni Benkovački sajam bio je poseban po tome što se održao u subotu, a to je svakom iskusnom posjetiocu značilo kilometarsku kolonu automobila iz Zadra, Šibenika, Splita, Trogira, Makarske.

Od igle do lokomotive

Pošto odojak. 450 kuna komad. Mo' š to malo poravnat na 400. Ma može brate, kratki je dijalog koji otkriva svu suštinu svakog velikog benkovačkog sajma. Sajam je dan za shopping lišen instrumenata fiskalne politike, posebno u Hrvata toliko omraženog PDV-a koji uzima jednu četvrtinu od svake naše kune.

Mjesto je to gdje se može kupiti sve, od igle do lokomotive. Dobro, nemojmo pretjerivati, nema baš lokomotive, ali ima traktora Fergusona. U tom rasponu kreće se široki asortiman sajmenih proizvoda - slanih srdela izloženih za slobodnu degustaciju, erotskih časopisa osamdesetih godina prošlog stoljeća, stripova nekad čuvene Zlatne serije, polovnih zimskih guma koje su osobito tražene kako nam pada BDP.

Odjel domaćih životinja

Od životinja tu su američke svinje, kokoši Hrvatice, kavkaski ovčari, prasci, odojci, krave, ma cijeli zoološki vrt. U ponudi je i namještaj za bračnu sobu, kovački pribor, peke, ražnji. Sve što čovjek može poželjeti i što mu treba. Široki asortiman obuće i odjeće vidljiv je na svakom koraku tekstilnog odjela. Bez ikakvog pretjerivanja, sajam je ponudio obilje jeftine robe - rebatinke od 50 do 100 kuna, pet pari termo čarapa 20 kuna, radno odijelo 100, majice 20, bokserice 10 kuna. Za 200 kuna odjeneš se za cijelu zimu. Ma kakve gradske rasprodaje sa sedamdesetpostotnim ili većim sniženjima, a kad čuješ cijenu krpice koju bi samo netko lud zimi obukao, smrzneš se do muda. I to ne zbog bure.

Osim na tekstilu uvijek je živo na odjelu domaćih životinja. Odojak 400-tinjak kunića, a vjeverica 1.000. Da mi je znati tko će u ovoj krizi dati jednog Starčevića za vjevericu, kad može kupiti dva i pol odojka. Ma i da ima šoldi ka blata, što će pametnom čovjeku vjeverice, ali nije bolje kune potrošiti u nešto korisnije. Dobra je ta životinjska sajmena priča, ali brzo dosadi, ponajviše zbog mirisa životinjskih izlučevina i skičanja svinja koje putuju na kolinje.

Slasne ravnokotarske jabuke

I kada vam to dosadi zbog smrada i buke i kad se zaželite nečeg sočnog, padnu vam na pamet ravnokotarske jabuke, one s Baštice i Smilčića. Gledate kako što prije pobjeći na odjel voća i povrća, tražite rupu u žici, jer rupa kod nas uvijek postoji - bila ona u zidu ili zakonu. Prođete kroz otvor i dođete do domaćih jabuka i odjednom shvatite vrijednost sajma.

Tri kilograma domaćih, slatkih jabuka koje jedete s guštom za samo deset kuna. Cijena neusporediva s onima u dućanu, nisu putovale tisućama kilometara i nemaju na sebi ono odvratno ulje zbog kojeg se jabuke na policama trgovačkih centara sjaje, a vama ih se gadi uzeti u ruke, a još manje ih imate volju jesti. Na sajmu je domaće, jednostavno i jeftino. I to je to, bez ikakvog pretjerivanja.