Crveno začinsko zlato s polja baranjske Kotline

Zahvaljujući entuzijazmu i dobroj poljoprivrednoj praksi, polja Kotline obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ildikó Major već tri desetljeća obasjava crveno zlato.

Bogato iskustvo

Na Ildikó su ljubav prema mljevenoj začinskoj paprici prenijeli vrijedni roditelji. Danas je ona nositeljica obiteljske tradicije, ali i zaštitnica njihove poljoprivredne baštine.

"Naše (u ovo vrijeme) tročlano obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo postoji dugi niz godina. S obzirom na to da se bavimo povrtlarstvom, sekundarni proizvodi su nam domaći grah, luk i krumpir, no već tri desetljeća, najviše pažnje poklanjamo primarnoj kruni proizvodnje, začinskoj paprici, slatkoj i ljutoj čiju su kvalitetu prepoznali i upoznali brojni potrošači", ponosno je kazala Ildiko koja se prije aktualne proizvodnje okušala i u području vinogradarstva koje joj, na žalost, nije pošlo za rukom.

S obzirom na to da nisu veliki proizvođači, proizvodnjom se bave s aspekta srca, savjesti, strasti i duha, a da je tome tako, dokazuje i manjak ambicije za širenje vlastite proizvodnje. Ne prilaze začinskoj paprici s nakanom profitiranja. Prilaze joj s ljubavlju, trudom i dobrobiti za istu, dok poticaje smatraju korisnom olakšicom bez koje kao i brojni drugi poljoprivrednici, ne bi uspjeli.Iako su počeli s pola jutra zemlje, zahvaljujući vrijednom radu, trudu i dobroj poljoprivrednoj praksi s godinama su stekli tri hektara dostatnih obradivih površina, no zbog predanosti i ljubavi prema poslu, i dalje se diče vlastitim radom, a da je tome tako, dokazuje i izostanak zaposlenika.

Najveće priznanje su im stalni kupci

Budući da nisu vođeni motivacijom, proizvod im nije okrunjen nagradom, no samouvjereno ističu kako najvećom nagradom smatraju kupce koji se učestalo vraćaju njihovom štandu.

Odani su tržištu Slavonije i Baranje gdje pogled na žarkocrveni štand nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Stekli su brojne stalne kupce koje uz proizvodnju smatraju najvećim blagom. Česti su posjetitelji sajmova u Osijeku i okolici gdje su zadovoljni posjetom štandu. Svaka srijeda i subota okrunjena je proizvodima od mljevene začinske paprike kada na tržnici u Belom Manastiru izlažu svoje blago.

"Svake godine sve više moramo ulagati, ali i više raditi za iste novce, možda čak i manje. Baranja je u nekom smislu zaostala, te je u zadnje vrijeme sve teže opstati (i prodavati) ali oni koji su naučili na nas, nalaze nas, zbog čega smo sretni", poručila je Ildiko.

Regionalna i prekogranična prepoznatljivost

Iako nemaju potrebe širiti ambicije i nastoje zadržati ono što imaju na čemu su zahvalni i čime su ponosni, svojim marljivim radom i upečatljivom kvalitetom osvojili su srca pojedinih Mađara, Zagrepčana i Dalmatinaca kojima povremeno šalju dragocjenu začinsku papriku.

"Direktno sijemo u zemlju, poslije toga po starinski način (ručno) kopamo i plijevimo nakon čega slijedi branje, a potom i pranje paprike. Specifičnost proizvodnje je što se svaka peteljka vadi, a svaka paprika lagano i na otvorenim prostorima suši u trajanju od 4-6 tjedana. Poslije sušenja na otvorenom, paprika se dodatno stavlja još dva tjedna u sušaru. Nakon toga, vršimo prebiranje jer ne smije ni jedan plijesan ostati unutra, i na kraju krajeva, obavljamo mljevenje i pakiranje", elaborirala je Idliko.

Kao i brojni drugi poljoprivrednici, iz godine u godinu, sve više i više problema imaju sa velikim sušama. Bez navodnjavanja nema ništa. Jako puno ulažemo i sve više moramo raditi kako bi mogli opstati. Zbog nepovoljnih okolnosti, primorani smo na razne načine vršiti navodnjavanje, poručila je Idliko.

Tradicionalna receptura

"Paprika je ručno birana, bez peteljke, a pripremljena je po tradicionalnoj recepturi", kazala je Idliko koja ponosno uzgaja feferonu, te slatku i ljutu papriku. Zbog nedostatka vremena ne prave ajvar, no zbog potražnje ukazuje na mogućnost jesenskih inovacija kada će se okušati u tucanoj paprici.

"Svi vi koji se želite baviti poljoprivredom, probajte! Imate priliku proizvesti i prodati domaći proizvod. Iako će te imati jako puno posla i raditi od jutra do mraka, morate probati, ali pod uvjetom da volite ono što radite. Poljoprivreda se mora voljeti da biste mogli uspjeti. Mi smo odlučili ostati na selu i nastaviti tradiciju svojih roditelja samo zato što to volimo", za kraj je poručila Idliko.