Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivreda
  • 05.05.2008.

Gorski kotar idealan za uzgoj koza

  • 13.902
  • 586
  • 0

U Gorskom kotaru više od 80 posto obradivih površina otpada na livade i pašnjake. Raspoređene su od 200 do 1500 m nadmorske visine, pogodne za svaki vid stočarenja, no nedovoljno iskorištene. Gorski kotar, mala Švicarska, tako lijep kraj, a uskoro, ako se takav trend nastavi, obrastao šikarom. Imamo prostor, imamo tradiciju u stočarskoj proizvodnji i vrijedni smo, zašto to ne iskoristiti. Na strmim obroncima i za mehanizaciju teškim uvjetima, idealno je mjesto za uzgoj koza. No u Gorskom kotaru ta grana stočarstva nije razvijena iako i za nju ima prostora. Ljudi drže po dvije-tri koze, rijetki više, drže ih obično uz neke druge vrste životinja, uglavnom uz ovce, jer se idealno nadopunjuju na paši i pašnjaci su na taj način dobro iskorišteni. Ovce pasu, a koze brste, idealno za očuvanje naših krajeva od napada šikare koja zauzima sve više livada i pašnjaka. Koza je jako interesantna za uzgoj, prema svojoj veličini daje jako puno, a uz to pametne su, spretne, snalažljive i okretne. Daju meso, tu se prvenstveno misli na jaretinu, s malom količinom masti, a bogato makro i mikro elementima, vitaminima i bjelančevinama, ima visoku hranjivu vrijednost. Drugi važan proizvod je mlijeko koje se preporuča svima kao izvor bjelančevina, vitamina i minerala i proizvodi od mlijeka. Treći proizvod je gnoj koji spada u topli gnoj, cijenjen u proizvodnji povrća i cvijeća.

Najčešće pasmine

U Gorskom kotaru uglavnom drže domaće šare koze koje su otporne, skromne i izdržljive. Tijelo koza obraslo je dugom, gustom i grubljom dlakom. Javlja se u više boja od bijele, a mogu biti i sa raznim šarama. Jarčevi uglavnom imaju rogove koji nisu rijetkost i kod koza. Nisu izrazito mliječne, mogu proizvesti do 300 litara mlijeka. Koze su teške do 60 kg, a jarčevi do 70 kg. Pare se uglavnom u jesen, daju jedno, dvoje, čak kod dobro hranjenih grla i troje jaradi. Koze su dobre majke.
Sljedeća pasmina koja je nekako najzastupljenija je francuska alpska koza zahvalna i u ekstenzivnim i u intenzivnim uvjetima. Idealna za Gorski kotar. Odrasle koze teške su od 50-80 kg, a jarčevi od 80-100 kg. Daje od 600-900 l mlijeka u laktaciji, dobre je plodnosti, otpornosti i prilagodljivosti. Smeđe je boje s crnim trbuhom i donjim dijelovima nogu ta s crnom prugom duž leđa. Dlaka je kratka. Interesantni su jarčevi te pasmine jer uglavnom oplemenjuju našu domaću kozu te se na mnogo mjesta primjećuju križanci s francuskom alpinom. Nije na odmet spomenuti i neke druge pasmine koje bi mogle biti interesantne za Gorski kotar. Srnasta koza koja bojom podsjeća na divokozu, vrlo je slična francuskoj alpskoj kozi, ima nešto nižu proizvodnju mlijeka od sanske koze. Dobro podnosi i hladnoću i vrućinu, izvorno potječe iz planinskog područja, ali se dobro prilagođava u nizinama.

Sanska i njemačka koza

Sanske koze imamo švicarski i francuski tip. Švicarska je jedna od najmliječnijih koza, dobra je za intenzivan uzgoj gdje daje dobre rezultate. U izuzetno dobrim uvjetima može dati do 2000 l mlijeka u laktaciji. U Švicarskoj prosječna proizvodnja je 750-800 kg u laktaciji od osam mjeseci. Inače, to je koza mirnog karaktera, bijele boje, težine odraslih koza 50-70kg, a jarčeva 70-90kg. Visina je kod koza oko 74 cm, a jarci su visoki oko 85 cm. Dobre je plodnosti. Francuska sanska koza nešto je jače tjelesne građe od švicarske. U laktaciji od 230-300 dana daje od 600-900 kg mlijeka.
Njemačka oplemenjena koza također je slična sanskim kozama, samo što ima nešto jaču građu tijela. Težina odraslih koza je od 55 do 75 kg. Nastala je u Njemačkoj križanjem lokalnih bijelih koza sa švicarskim sanskim kozama. Dobra, kvalitetna, uglavnom matična grla mogu dati od 1000-1200 litara mlijeka u laktaciji.

Životni prostor

Još treba istaknuti jednu pasminu koja služi za proizvodnju mesa, a to je burska koza. Karakterističnog izgleda, sa velikim ušima, bijelo-smeđe boje. Koze su teške od 60-75 kg, a jarčevi oko 100 kg. Dobre je plodnosti i prilično dobre mliječnosti. Na našem području znaju se naći križanci domače i burske koze koji su dobre mliječnosti, a jarad je bolje mesnatosti u odnosu na domače koze.
U Gorskom kotaru koze uglavnom drže uz neke druge životinje, u raznim kutovima staja, ne puštaju se na pašu. Za dobro zdravlje i dobru proizvodnju koza traži i dobar smještaj i svoj životni prostor. Ako se koze drže na vezu dovoljno im je 0,5 četvornog metra podne površine po kozi, kod slobodnog načina držanja koji je bolji i životinjama prihvatljiviji potrebno je po kozi osigurati 1,2 - 1,5 kvadrata podne površine i 0,35 kvadrata površine za jasle. Uz to kada se planira ne treba zaboraviti na jarad kojima treba do mjesec dana starosti 0,2 m2, a mladim jaricama treba metar kvadratni. Kad se koze drže slobodno dobro je u kozarniku organizirati grupe od 5-30 koza koje se drže u odvojenim boksovima radi lakše kontrole. Jarčeve je dobro držati izvan staje s kozama, ako ih ima više svakog zasebno jer su mirniji. U slobodnom načinu držanja treba im osigurati 3-5 kvadratnih metara podne površine. Mliječne životinje ne vole propuh i vlagu pa kod smještaja treba obratiti pažnju na ventilaciju. Relativna vlaga zraka trebala bi se kretati od 60-80 posto. Optimalna temperatura u kozarniku trebala bi biti od 10-15 °C, minimalna temperatura 5, a maksimalna 27 °C.

Izbirljivi biljojedi

Staje za sve vrste životinja trebaju biti svijetle i zračne. Za koze isto tako. Osvjetljenje može biti prirodno i umjetno. Prirodno preko prozora koji bi trebali biti postavljeni da svjetlo pada na leđa životinja, a da su jasle dobro osvijetljene. Površina prozora bi trebala biti 8-10 posto površine poda. Uz stajski prostor, bez obzira da li koze idu na pašu ili ne, treba osigurati ispust čija površina bi trebala biti dvostruko veća od stajskog prostora. Na ispustu životinje zadovoljavaju svoj prirodni nagon za kretanjem, a o učinku na zdravlje i na plodnost ne treba posebno govoriti.
Prilikom hranjenja koze vole birati između biljnih vrsta, ali i unutar jedne vrste biraju najprije ukusnije dijelove, npr. prije pojedu listove i cvjetove, a zatim stabljike. Radije jedu zelenu krmu od sijena, sjenažu nego sijeno, sijeno vole više od silaže. Od biljnih vrsta najradije jedu lucernu, crvenu djetelinu, talijanski ljulj, grahoricu, klupčastu oštricu i zob. Kod ishrane koza zelenom krmom treba biti oprezan sa djetelinama i lucernom, odnosno u hranidbu ih treba uvoditi postupno da ne izazovu nadam. Zelenu krmu sa sijanih travnjaka bolje iskorištavaju ako se kosi jer pašom dosta ostane neiskorišteno, odnosno biranjem ukusnijih biljaka dosta pogaze i onečiste izmetom i mokraćom u početku manje ukusne biljke. Kupus, kelj, stočni kelj, stočnu repu, stočnu mrkvu i krumpir ne treba davati u većim količinama, odnosno do 1,5 kg dnevno. Biljke koje imaju intenzivniji miris kao kupusnjače, korjenjače i gomoljače treba davati nakon mužnje. Konzervirana krmiva moraju biti besprijekorna, bez plijesni, ugodnog mirisa i boje. Najbolje sijeno je od djetelinsko travnih smjesa, a njega i najradije koze jedu. Uz voluminozna krmiva kozama u pojedinim fazama proizvodnje daju se i kukuruz, ječam, zob, raž, pšenica kao energetska krmiva. Bjelančevinasta krmiva su različite sačme i pogače, grašak, bob, grah, lupina, grahorica. Jarčevima kad nisu u sezoni paranja uglavnom dovoljan je uzdržni obrok od sijena ili paše. Šest tjedana prije pripusne sezone u obrok im se uvode koncentrirana krmiva, najbolja je zob i manje količine kukuruza. Posije treba izbjegavati jer mogu izazvati probleme sa bubrezima. Pojačana prehrana se prestaje davati otprilike šest do sedam tjedana nakon pripusne sezone.

Opremanje staje

Staju treba i opremiti, a u opremu spadaju jasle, pojilice, korita za koncentrate, ograde za pregrađivanje i boksovi za prihranjivanje jaradi. Jasle treba postaviti na visinu od 30-40 cm od poda, mogu biti različito izvedene, s koritom ili bez njega. Trebaju biti izrađene tako da se lako čiste i održavaju te da nije velik rasap hrane. Za smanjenje rasapa najbolje su okomite jasle koje su u gornjem dijelu šire i kroz taj dio koze provlače hranu. Širina otvora na ovom dijelu je 15-22 cm, a u donjem dijelu su uže širine 9 cm. U donjem užem dijelu koze ne mogu izvući glavu i na taj način ne dolazi do rasapa sijena. Takve jasle mogu biti izvedene i na način da se koze mogu fiksirati polugom-zatvaračem. Korito za koncentrate ako nije sastavni dio jasli treba posebno napraviti, po kozi treba računati 17-20 cm korita. Napajanje je najpraktičnije iz automatskih pojilica što se postavljaju u visini ramenog zgloba životinje. Najbolje su pojilice sa stalnim nivoom vode koji se postiže ventilom plovkom. Taj ventil plovak treba biti zaštićen da ga životinje ne bi pokvarile. Kad nema mogućnosti za postavljanje pojilica napajanje se obavlja kantama koje treba održavati čistima. Dobro je na zid postaviti obruč u koji se može smjestiti kanta jer se na taj način sprječava prljanje i prolijevanje vode. Ograde za pregrađivanje treba imati jer u uzgoju se javlja potreba za pregrađivanjem i odvajanjem životinja. Boksovi za prihranjivanje jaradi postavljaju se u dijelu gdje su im majke, u njih jarad slobodno ulazi i izlazi, a velikim životinjama je to onemogućeno. U takve boksove se stavljaju koncentrati za jarad i kvalitetno sijeno


Izvori

Glas Slavonije

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

U Baranji nova balvan revolucija. Uskoro opširnije