U teškoj godini iskovao vrhunski med!

Med od kadulje i vrijeska Marijana Zrilića iz Zadra, osvojio je zlatna odličja na petom Međunarodnom pčelarskom sajmu Dalmatina 2014. koji je nedavno održan u Splitu.

Zlatna kvaliteta njegovog meda svečano mu je dodijeljena nakon fizikalno-kemijske i mikroskopske analize koju su obavili stručnjaci za Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sedamdeset i šestogodišnji Zrilić ne krije zadovoljstvo osvojenim zlatnim odličjima, pogotovo što su ostvareni u izuzetno teškoj godini, kakva je bila 2014. za hrvatske pčelare.

Problem za pčele - ali ne i za pčelara!

"Lani sam vrcao tri puta, ukupno 10 do 15 kilograma meda po košnici. U boljim godinama vrca se i od 20 do 25 kilograma meda, ali ja sam zadovoljan i s ostvarenim. Godina je bila jako teška, bilo je puno kišnih dana, kiša je oprala cvijet tako da je bilo malo polena za pčele", kaže Zrilić te otkriva kako je on iskovao med zlatne kvalitete:

"Selio sam na više paša. Pčele su mi u početku godine na stacionaru na Babin Dubu. U rano proljeće, kada počinje pčelinja paša, prvo ih selim u rodnu Brušku. Iz Bruške idem na kadulju na Dugi otok. Upravo je od tamo ovogodišnja zlatna kadulja. Nakon Dugog otoka slijedi paša na draču kod Benkovca do Svetog Ante, zatim na ljeto u Liku u okolicu Gospića. Iz Like sam, oko Velike Gospe, selio na vrisak na Velebit. Isplatila se i ta selidba jer je i taj med osvojio zlato."

Od dvije do četrdeset košnica

Zrilić je u pčelarstvo ušao prije dvadeset godina, sa samo dvije košnice. Danas ih ima četrdeset. Polagano je povećavao broj pčelinjih zajednica, što je prvi aksiom pčelarstva. Lagano povećavati broj košnica i učiti. Kaže da je najteže seliti pčele. To je posao koji traje cijelu noć i dan. Njemu pri tom najviše pomaže susjed Ivan. Bez obzira na sve napore, ovom sedamdeset šestogodišnjaku nije teško raditi.

"Nije mi teško raditi, navikao sam na rad od malih nogu. Rođen sam u Bukovici, u neimaštinu, prvi od četvoro djece. Morao sam sa već sa šesnaest godina ići na sezonske poslove u Sloveniju, Austriju, Njemačku. U Njemačkoj sam bio do 1972. godine kada sam se vratio i Zadar i zaposlio u bivšoj Mljekari Zadar kao vozač, što sam bio dvadesete i osam godina. Raditi se mora, bez rada nema ničega", kaže zlatni pčelar Marijan Zrilić pa nastavlja:

Je li u pčelarskom zanatu budućnost?

"Ne znam što će biti sa mojim pčelama u budućnosti. Sin ima svoj posao, svoje ambicije koje želi ostvariti. Kćer mi malo pomaže kod vrcanja. Sumnjam da će se netko od njih nastaviti baviti pčelarstvom. Moji unuci i ja bi to volio. Neka samo poživim još deset godina pa da ih dida nauči pčelarskom zanatu."

"Sada su pčele nalaze u klupku, griju jedne druge i troše manje hrane. Ne valja kada su temperature iznad dvanaest stupnjeva Celzijevih i kada je vani vedro i sunčano vrijeme. Onda je pčela zbunjena, izlazi van iz košnice da traži hranu koje nema u prirodi. Tada dolazi do njihovog ugibanja od iscrpljenosti", otkriva Zrilić.