Ima li uzvišenijeg čina od pomaganja drugima? 74-godišnji dobročinitelj Krsto Franović iz Osijeka cijele godine hrani jato pataka i četiri labuda kojima se nije bilo teško vezati uz njega.
"Svatko se mora odlučiti hoće li hodati u svjetlu ljubavi prema bližnjemu ili mraku sebičnosti", kazao je svojedobno Martin Luther King.
Ima li uzvišenijeg čina od pomaganja drugima? S time na umu, započinjemo priču o Krsti Franoviću iz Osijeka koji se po puno stvari ne razlikuje od svojih sugrađana. Ipak, jednom se osobinom on potpuno izdvaja iz mase.
74-godišnji dobročinitelj Krsto cijele godine tako hrani jato pataka i četiri labuda kojima se nije bilo teško vezati uz njega. Danas mu ptice zahvaljujući četverogodišnjim susretima jedu iz ruke.
Kad dobrog čovjeka pitate da kaže nešto o sebi, skromno će odgovoriti, ne shvaćajući koliku veličinu zapravo ima, a vi ćete, kao i uvijek, uživati u njegovom društvu i dobroj energiji koju odašilje.
"Rodom sam iz Crne Gore. Bio sam pomorac i premda ovdje imam obitelj, nisam imao prebivalište. 2006. sam službeno došao u Osijek, grad u kojem sam osnovao obitelj. Grad u kojem imam ženu i sina. 18.01. punim 74 godine. Volim sve životinje. Nekoć ne tako davno, tamo, odakle sam rodom, imao sam čamac za pecanje, oko tri - četiri psa i 50-60 pataka i gusaka.
Zvali su me seljak u gradu. Tamo sada živi moja familija kod koje ljeti rado odem. Teško se starijem čovjeku ovdje naviknuti tako da jedva čekam otići dolje pecati", priča Krsto Franović koji na bajeru hrani i miševe.
"Lijepo je hraniti patke i labudove. Brzo mi prođu sati. Tada osjećam mir i radost. Prilaze mi i psi. Čim me vide, trče do mene", priča Krsto koji bilo toplo, bilo hladno, dva puta dnevno s punim vrećicama odlazi na Bajer u gradskoj četvrti Juga 2 hraniti ptice.
Da bi nahranio ptice, Krsto skuplja kruh po ulicama. U obavljanju svojih plemenitih djela sretan je kada stanovnici Juga 2 višak kruha stavljaju u vrećice i odlažu na ulice jer tada završi u pravim rukama. Usrećilo bi ga kada bi se više ljudi brinulo o životinjama koje su prepuštene same sebi jer su gotovo uvijek gladne.
"Čovjek je super. Brine se o labudovima i patkama. Redoviti je na Bajeru. Svaki dan donosi patkama i labudovima kukuruza i kruha, no, neki puta se ogrebe i moj pas, njemački bokser kojeg imam pet godina. Strašno voli gospodina Krstu. Primijeti ga na 50 m. Kada govorimo o bajeru, volio bi da se okoliš malo više održava i da mladi ne uništavaju pojedine stvari koje su pravljene za sve nas. Voda je ovdje čista, bogata žabama, patkama, labudovima i ribama, a to sve je jako lijepo vidjeti", govori nam Zvonimir Biondić, slučajni prolaznik koji ovdje dolazi često i uvijek ima nešto lijepo za reći o svom sugrađaninu.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
