Zelena ili ljetna rezidba, da ili ne?

Ljetna rezidba predstavlja mjeru koja se obavlja u toku vegetacije, dok je voćka još zelena i ima dva osnovna cilja, korekciju zimske i smanjenje bujnosti voćke. Rezidba na zeleno, obavlja se nekoliko puta, u početku vegetacije kad mladice tek počnu rasti izvodi se pinsiranje, zatim u periodu bujnog rasta do kraja maja kao proljetna rezidba i tokom ljeta kod nekih vrsta voćaka kao dopunska ljetna.

Postoji određena nedoumica kod proizvođača voća u vezi sa ovom agrotehničkom mjerom, koja se mahom odnosi na to u koje vrijeme se izvodi, na kojim voćnim vrstama i zašto?

Samo pod nadzorom i preporukom stručnjaka

Ona predstavlja dopunsku mjeru koja je veoma korisna ako se pravilno i na vrijeme izvede. Uglavnom se primjenjuje u mladim zasadima prilikom formiranja uzgojnog oblika ali je korisna i u zasadima voća u punoj rodnosti. Prilikom formiranja uzgojnog oblika ovom rezidbom se potencira porast mladara koji imaju povoljan položaj u kruni i od kojih će se formirati osnovne grane.

"Po vremenu izvođenja ona može biti rana, srednja i kasna. Rana zelena rezidba se izvodi obično u maju prije početka zdrvenjavanja osnove mladara, a ima za cilj da se isprovocira porast bočnih grančica na mladaru. Izvodi se obično kod kajsije i u toku formiranja krune voćaka. Srednje vrijeme predstavlja u stvari onu pravu ljetnu kakvu većina voćara poznaje. Radi se polovinom juna do kraja jula mjeseca", kaže agronom u penziji Mile Džombić i pojašnjava da se u ovo vrijeme najviše utiče na kasniji smanjeni razvoj korijena i bujnosti kod voćaka.

"Imamo i kasnu ljetnu rezidbu, što je u osnovi rana zimska u fiziološkom smislu. Izvodi se od polovine avgusta do kraja septembra, i svakako doprinosi poboljšanom sazrijevanju grana i grančica i boljem prezimljavanju u toku zime. Ljetnu stoga treba izvoditi samo i isključivo pod nadzorom i preporukom stručnjaka za voćarstvo ili lica koje ima veliko iskustvo u njenoj primjeni."

Kada se vodopije ostavljaju

Višak mladara koji nisu potrebni za formiranje osnovnih grana treba izbaciti zimskom rezidbom. Kod zelene osnovni cilj je uklanjanje suvišnih mladara koji imaju nepovoljan položaj u kruni, a koji bi se i onako uklonili zimskom. Neki ovu mjeru zovu i korekcijom zimske.

"Ukoliko je ta rezidba dobro isplanirana i odrađena, za ljetnom nema ni potrebe, mada sa ovom zelenom regulišemo smanjenje bujnosti voćke i u velikoj mjeri kod mladih zasada formiramo željeni oblik krune. Zelenom se uklanjaju bujni mladari i vodopije, stare rodne grane koje ne donose rod. Na taj način postižemo da kruna bude dobro osvijetljena što omogućava da se rodno drvo pripremi za narednu godinu. Također, omogućava dobru ishranu već zametnutih plodova i bolju obojenost plodova."

Ostavljaju se jedino vodopije izrasle na mjestima na kojima želimo formirati novu granu. Prilikom formiranja uzgojnog oblika ovom rezidbom se potencira porast mladara koji imaju povoljan položaj u kruni, od kojih će se formirati osnovne grane i produžnica ako formiramo uzgojni oblik sa centralnom vođicom.

"Njihovim uklanjanjem potencira se porast mladara koji imaju povoljan položaj u kruni i na formiranje cvijetnih pupoljaka za narednu godinu. Također se utiče na bolju osvijetljenost i provjetrenost krune što ima za cilj bolju obojenost plodova što je posebno bitno kod stonih sorti sljive, a bolja provjetrenost u kruni smanjuje pojavu truleži ploda šljive", kaže naš sagovornik i dodaje da se vodopije i mladari koji rastu ka unutrašnjosti krune uklanjaju do osnove voćarskim makazama u toku ljetnih mjeseci od polovine juna i tokom jula u zavisnosti od lokacije zasada i vremenskih uslova.

Što se tiče intenziteta zelene rezidbe, kaže ovaj agronom, tu treba biti umjeren i ne treba uklanjati ili prekraćivati višegodšnje grane i treba ostaviti dovoljan broj ljetorasta za normalno funkcionisanje voćke. Ukoliko se u zasadu šljive primijete simptomi monilije, onda takve grane treba skratiti do zdravog dijela.

Povijanje mladara

Osim ove rezidbe u cilju pravilnog formiranja krune kod mladih voćaka treba primjenjivati i ostale agrotehničke mjere. Povijanje mladara je korisna mjera kojom se povećava ugao koji mladar zahvata sa vođicom. Povećavanjem ugla grananja utiče se na smanjenje bujnosti voćki i ranije stupanje u period rodnosti, odnosno stimuliše se razvoj cvijetnih pupoljaka.

Prilikom ostavljanja ljetorasta za osnovne grane u prvoj godini posebnu pažnju treba posvetiti uglu koji oni zahvataju sa osom stabla. Taj ugao bi trebalo da bude od 60 do 70 stepeni. Treba je izvesti kada primarna građa mladara prelazi u sekundarnu odnosno kada počne odrvenjavanje da ne bi došlo do očenjivanja mladara. To je uglavnom period od polovine juna do početka jula.

"Sa zelenom rezidbom se može početi kada mladari dostignu 10-15 cm, a to je obično u prvoj polovini maja, a može se obavljati do kraja juna. Kod formiranja kruna sa centralnom vođicom kao što je poboljšana piramidalna kruna, vretenasti žbun i modifikacije ovih kruna potrebno je uraditi izolaciju vršnog mladara koji ima uspravan položaj i od koga će se dobiti produžnica sljedećeg sprata.

Sve mladare koji su konkurencija i nalaze se u blizini vršnog mladara treba odstraniti do osnove ili pincirati", kaže agronom i dodaje da je također potrebno odstraniti sve mladare koji izbijajuju iz podloge ili izbijaju niže iz debla.

"Uz to treba prorijediti i preguste grančice. Valja znati da se odstranjivanjem nepotrebnih grana i lišća smanjuje i transpiracija - isparavanje vlage što voćkama pomaže da bolje podnesu ljetnu sušu."

Pomagala za povijanje grana

Prilikom ostavljanja dva do tri lastara za osnovne grane u prvoj godini posebnu pažnju treba posvetiti uglu koji oni zahvataju sa osom debla. Taj ugao bi trebalo da bude od 60 do 70 stepeni. Povijanje mladara treba izvesti kada primarna građa prelazi u sekundarnu da ne bi došlo do cijepanja. Kvalitet i uspjeh ove pomotehničke mjere uslovljen je njenim pravovremenim izvođenjem. Voćne zasade bi trebalo orezivati poslije završenog aktivnog vegetativnog rasta, a to je, uglavnom, u drugoj polovini juna i početkom jula, kaže ovaj stručnjak.

"Savijanje grana sa specijalnim savijačima grana ima za cilj da se uveća ugao kod svih jednogodišnjih izdanaka koji u svom razvoju imaju oštar ugao u odnosu na osnovu stabla. Ova mjera savijanje grana, sprovodila se do sada raznim pomagalima, koja mogu napraviti više štete nego koristi.

Primjer je kanap koji može, da uraste u granu i na tom mjestu ona pukne, neki objese na grane tegove od betona, kamen obmotan kanapom, flaše sa vodom, što je opet greška jer uslijed jačeg vetra grane mogu da se pokidaju", kaže Džombić i dodaje da je ova pomotehnička mjera značajna u smislu da stabla na kojima se ove mjere ne sprovede, u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti, imaju čestu pojavu oštećivanja grana pod teretom roda, vjetrova i velikih oluja.

"Ako se ova radnja savijanja grana propusti u prvoj, eventualno drugoj godini, sa velikim naporom se može korigovati kasnije, jer grane postaju bujnije, lomljivije, teže se savijaju i već tada se lome. Ovu mjeru savijanja grana sa specijalnim savijačima treba sprovoditi kod svih vrsta voćki".

Nakon zimske rezidbe uglavnom se radi tretman "bakrom", pa smo upitali ovog agronoma da li to treba raditi i sada?

"Sada su biljke u punoj vegetaciji i kretanje sokova je brzo, tako da voćka ima moć sopstvene regeneracije, tako da nije neophodno, ali je opet poželjno iz drugih razloga. Ljeto može biti zamka za mnoge infekcije, bolesti, štetočine. Ukoliko sada radimo neke od preostalih tretmana svakako da je kupanje bakrom mjera koja nikada neće štetiti. Značajnije je da napomenem ako sami radite ovaj posao da je dezinfekcija alata neophodna", ističe naš sagovornik.