U novom voćnjaku, na 85 ari ovog proleća posađene su samo jabuke i to najviše sorte ajdared. Interesantna činjenica je da je Milan voćarskom proizvodnjom počeo da se bavi za vreme drugog vanrednog stanja u našoj zemlji, koje je uvedeno povodom bombardovanja 1999. godine.
Vreme vanrednog stanja, velike neizvesnosti i straha prethodnih nedelja mnogi su provodili u kući, ali ne i Milan Jovičić iz Loznice, koji je odlučio da to vreme iskoristi na bolji način i proširi svoj voćnjak sa 2.000 sadnica, a sve poslove u voćnjaku inače radi sam, pa je i sadnju preuzeo na sebe, napominjući da mu je dan prekratak za sve poslove koje želi da obavi.
Srpkinja u Italiji protiv korone bori se strpljivošću i punim zamrzivačima
Interesantna činjenica je da je Milan voćarskom proizvodnjom počeo da se bavi za vreme drugog vanrednog stanja u našoj zemlji, koje je uvedeno povodom bombardovanja 1999. godine. Tada je posadio prva stabla jabuke ajdared i stotinak stabala kruške od kojih je najviše viljamovke ali i santa marija, junske lepotice i jesenje sorte kaluđerke, koje su sada u punoj rodnosti i sa kojih ubira plodove svog rada.
Veliki ljubitelj prirode svaki pedalj svog imanja iskoristio je da posadi po koju voćku, tako da se kod Milana može naći i po koje stablo šljive i trešnje.
U novom voćnjaku, na 85 ari ovog proleća posađene su samo jabuke i to najviše sorte ajdared ali su tu i gala, fudži, crveni delišes i kolačare.
"U životu fudbalska lopta, viljuška i kašika su me najviše interesovali, ali dok sam aktivno igrao fudbal gde god smo odlazili i putovali, ja sam samo voćnjake gledao, sve me je to zanimalo i vuklo da kad prestanem da se bavim sportom, planirao sam da za sebe i svoju decu podignem neki voćnjak i onda sam kupio jednu parcelu. Evo sada i drugu i polako proširujem svoje carstvo", priča Milan sa velikim zadovoljstvom i ponosom.
Poljoprivreda ovom vrednom čoveku nije bila primarna sfera interesovanja, ali velika ljubav učinila je da vremenom uči, napreduje i usavršava svoje znanje. Novi voćnjak urađen je po savremenim metodama uzgoja u špalirskom sistemu sa malim razmacima između biljaka koje omogućava maksimalno iskoriščenje prostora, a dobija se najveći mogući prinos po jedinici površine.
"Edukovanje putem knjige i par saveta profesora Keserovića sa poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, gledajući televiziju - tako sam počeo, ali tako i sada radim, svaki dan nešto naučim i ovo zaista volim. Čudno je kad jedan penzioner kaže da nema vremena, ali verujte, meni je dan prekratak jer pored svog voćnjaka održavam i hektar i po državnog koji sam uzeo u zakup na deset godina i fali mi vremena u toku dana", kaže naš sagovornik i dodaje da je sve ljubav i njegov san koji polako ostvaruje i dobija dimenzije kakve želi.
Koristi svoje iskustvo da kad god je u prilici, posavetuje mlade ljude ali i starije da ne ulažu nepromišljeno; u zgrade, stanove koji stoje prazni, nego u voćarstvo, u male fabrike koje će im donositi zaradu naradenih dvadesetak godina uz dobro održavanje. Ne treba zanemariti i uvek kada je moguće koristiti subvencije države ali i lokalnih samouprava i taj novac uložiti u osavremenjivanje voćnjaka, navodnjavanje, protivgradne mreže, kupovinu sadnica i još mnogo toga.
"Ja sam navodnjavanje na parceli sproveo pomoću podsticaja Grada Loznice - pola oni, pola ja i to uvek treba iskoristiti. Mada moja parcela je tako pozicionirana da nekih godina i ne uključim sistem za navodnjavanje. U blizini imam dva izvora, dosta podzemnih voda i mogu reći da je ovo idealno mesto za jabuku. Međutim, neke parcele zahtevaju kopanje arteskih bunara i mislim da bi subvencije drzave, opština i gradova trabalo malo više da se posvete tome, jer voćarstvo je nezamislivo bez navodnjavanja", kaže Milan i dodaje da je bitan aspekt uspešnosti ove proizvodnje plasman, a da je u našoj zemlji najlakši problem proizvodnja, a najteži prodaja.
Voćar iz Loznice je prošlogodišnji rod jabuke prodao u voćnjaku, dugogodišnjim saradnicima iz Šapca koji voće dalje distribuiraju u beogradske markete, ali naglašava da u ukupnom zbiru plasman voća u Srbiji nije rešen.
"Niko tu ne osporava da zarađuju i drugi, ti distrubuteri, ali mora se znati neka cena, a ne na uštrb proizvođača da se vrši reeksport, da se uvozi tuđe voće iz Grčke, Poljske, a onda da se to prodaje u Rusiju kao naša jabuka. Pa onda dampinguju cene i tako dalje i tada smo svi na gubitku najviše mi proizvođači ali i država. U ovom našem kraju bilo je toliko fabrika za preradu voća u Osečini, Koceljevi, Valjevu i ima govora da se te fabrike ponovo obnavljaju jer to je budućnost", kaže i napominje da je proizvođačima najbitnije da znaju da li će na kraju imati siguran plasman.
Ilija Stanković: Osigurati zasad od nepogoda je važna stavka u poljoprivredi
Milan je svoj zasad osigurao, jer ništa ne prepušta slučaju i da za razliku od većine proizvođača sa osiguravajućom kućom ima odličnu saradnju.
Ako ste bar jednom proveli dan u voćnjaku znate da je tu mnogo posla, a sagovornik Agrokluba, iako već u lepim godinama, većinu poslova obavlja sam. Ovih dana čeka da mu se dopreme i stubovi, nasloni koje takođe planira sam da postavlja. Kaže, nije to ništa teško, a kondiciju redovno održava plivajući na Drini, čak i ovih prvih prolećnih dana.
Planovi su veliki, a prvi je proširenje koje palanira za jesen kada će na 30 ari u špalir sistemu posaditi 500 stabla trešnje sorte gizel sa razmakom u redu od 80 cm a između redova tri metra, a želja mu je i nada da se sin malo više angažuje, a onda bi sigurno voćnjak proširio za još jedan hektar.
Foto prilog
Tagovi
Autorka