Za stratifikaciju je najbolje koristiti jednogodišnje sjeme.
Da bi voćno sjeme izvađeno iz plodova moglo klijati, potrebno je napraviti jarovizaciju metodom stratifikacije. To je u stvari naknadno dozrijevanje sjemena u periodu tri do četiri meseca pri niskim temperaturama od nula do 10°C u prisustvu zraka i umjerene vlažnosti sredine. Najpovoljnija temperatura za odvijanje bioloških procesa je od nula do 5°C, a vlažnost se najbolje obezbjeđuje ako se sjeme čuva u pijesku, navodi stručnjak za voćarstvo Poljoprivredno stručne službe Kragujevac Danko Petrović.
Prije nego što se stratificira ili posijje direktno u zemljište, mora se dezinfikovati nekim od registrovanih fungicida. U takvom rastvoru stoji oko 24 sata, a za ovaj je proces najbolje koristiti jednogodišnje sjeme. Može se raditi u sanducima gdje se izmješa sa pijeskom ili se slaže red sjemena pa red pijeska. U posljednje vrijeme, pogotovo za breskvu, radi napolju u iskopanim jamama, najčešće u zaklonjenom prostoru ili ispod drveta gde se sjemenke miješaju sa pijeskom.
Vrijeme ovog procesa za jabuku i krušku traje 90 dana, džanariku, trešnju i magrivu 100, vinogradsku breskvu 80-110, kajsiju 60-80 te orah i badem 60-70 dana. Preporučuje se da se ono za trešnju stratificira odmah po berbi. U posljednje vrijeme neki rasadnici to isto rade i sa magrivom i džanarikom. Smatra se da je tada bolja klijavost.
Kako smo ranije pisali, priprema sjemena kruške za sjetvu zahtijeva izlaganje niskim temperaturama. Stavi se u najlon kesu ili još bolje u plastičnu posudu sa poklopcem. Na dno posude stavi se papir, zatim sjemena i prekrije papirom. Rasprskivačem se papir navlaži, a posuda poklopi. Ovako pripremljena posuda se drži u frižideru četiri mjeseca.
Sije se u jesen ili u proljeće. Obično se jabučaste voćne vrste sijeju u proljeće, a koštičave i jezgraste u jesen i to najbolje do kraja oktobra. Razmak između redova i u redu zavisi od voćne vrste i da li se sije direktno u rasadnik ili u sjemenište. Ako se sije u sjemenište, razmak između redova treba biti 40-50 cm, a u redu kod jabučastih dva do četiri centimetra, u koštičavih četiri do osam, a kod jezgrastih osam do 10 cm, ističe Petrović.
Dubina sjetve za jabučaste treba iznositi dva do tri, za koštičave tri do šest, za lješnik pet do šest i za kesten i orah sedam do osam centimetra. Na težim zemljištima se sije pliće, a na lakšim dublje. Pored toga, prisutna je i sjetva u pantljike gdje je rastojanje između pantljika oko 120 cm, a one se sastoje od četiri do šest redova koji su udaljeni jedan od drugog 30 - 40 cm.
Sjeme nekih koštičavih voćnih vrsta se obično sije direktno u rasadnik (breskva, kajsija, džanarika, magriva) s obzirom da sijanci ovih voćnih vrsta brzo rastu i postignu potrebnu debljinu za kalemljenje očenjem na spavajući pupoljak u augustu. U ovakvom slučaju se polaže u brazde na rastojanju oko 80-100 cm red od reda i u redu oko pet centimetra. Kada sijanci izniknu, proređuju se i ostavljaju na 15-20 cm. U ovakvim slučajevima potrebno je podsijecanje sržnih žila ašovima na manjim površinama ili specijalnim plugovima za podsijecanje centralne žile, podseća kragujevački stručnjak.
Tagovi
Autorica