Aronija je biljka koja nema velike zahteve prema zemljištu. Veoma je otporna, i ne iziskuje mere zaštite što su samo neki od razloga koji su uticali da se Miloš Stojanović iz Vranja opredeli za kupovinu zapuštene parcele u okolini Topole, raskrči je i posadi aroniju i trešnju.
Ideju da se bavi proizvodnjom aronije Milošu Stojanoviću dao je prijatelj koji se bavi proizvodnjom sadnica aronije gde se ova biljka proizvodi iz epruvete posebnom tehnologijom.
Miloš ima 29 godina i po profesiji je master inženjer mašinstva. Rodom je iz Vranja ali živi i radi u Beogradu gde i je završio fakultet.
“Bavljenje poljoprivredom je bila porodična ideja, za koju sam ja u jednom trenutku doneo odluku da je sprovedem u delo. Kada sam doneo tu odluku kupio sam jedno zapušteno seosko domaćinstvo, površine dva hektara u srcu Šumadije u selu Donja Šatornja u okolini Topole. Pri kupovini imanja finansijski mi je pomogao otac. Donja Šatronja je voćarski kraj, a Beograd je relativno blizu. To je i bilo presudno za donošenje moje odluke. Iskrčio sam zarasle parcele i na istim posadio sadnice aronije i trešnje”, navodi Miloš.
Aronija je biljka koja nema velike zahteve prema zemljištu. Veoma je otporna, i ne iziskuje mere zaštite što je takođe uticalo na Miloševu odluku da posadi baš ovu biljnu vrstu. Ujedno ova biljka veoma dobro podnosi različite uslove gajenja. Međutim, aronija voli zemljište bogato humusom. To se može obezbediti dodavanjem dovoljne količine stajskog đubriva, treseta ili komposta. Potrebno je da se đubrenje biljaka radi bar jednom godišnje.
Miloš je u svom zasadu posadio bezvirusne i sertifikovane sadnice. Žbun aronije, kako objašnjava Miloš se formira iz grana različitog uzrasta. Skeletno stablo produktivno je u periodu pet do sedam godina, a posle tog perioda obavezno je odrezivanje do zemlje. Kod odraslih žbunova ostavlja se oko 50 do 70 grana, pri čemu količina grana istog uzrasta treba da bude podjednaka. Osim uklanjanja starih grana, potrebno je orezati i neke neke mlade izdanke kako bi se obezbedila dobra osvetljenost žbuna. Žbunovi starosti 12 do 13 godina se radikalno orezuju radi podmlađivanja.
Miloš aroniju uzgaja na površini 0,5 hektara, a ukupno ima 1.500 sadnica. "Aronija je jednostavna za uzgajanje. Sadnice sam posadio na PVC foliji ispod koje se nalazi sistem za zalivanje. Prostor između redova održavam voćarskim tarupom i podrivačem. Svake druge godine sadnice đubrim stajskim đubrivom. Moram da naglasim da u periodu cvetanja sadnica imam problem sa rutavom bubom koja napada i jede cvet pa čak i listove mladih biljaka. Pomenute insekte ručno skidam sa sadnica i ne koristim nikakva sredstva zaštite”, ističe Miloš.
Ove godine prinos aronije je bio pet tona. Cena na tržištu je bila 50 dinara za kilogram. Deo prinosa je prodao na malo poznanicima i preko sajtova za oglašavanje. “Od jedne količine roda napravio sam matični sok. Ovaj proizvod u narednom periodu želim da registrujem kao robnu marku kako bih ga plasirao na tržištu jer smatram da ću na ovaj način povećati zaradu", dodaje on.
Za proizvodnju aronije Miloš je obezbedio i mehanizaciju. Ima voćarski traktor, tarup, frezu, tanjiraču i još mnogo toga. Kako se ove godine odlučio za proizvodnju matičnog soka nabavio je i mašinu za mlevenje voća. predu i opremu za pasterizaciju. U budućnosti planira da izgradi hladnjaču i da proširi proizvodnju taman toliko da lepo živi od poljoprivrede i poboljša kvalitet života.
“Naše tržište je malo pa je za ostvarivanje bolje cene potreban plasman na inostrano tržište. Alternativa je Rusija i države Evropske unije. Hladnjače, to jest otkupljivači voća daju niske otkupne cene malim proizvođačima koji ne znaju ili ne žele da se ujedine i sami izvezu voće. Po meni za ostvarivanje dobre cene treba minimalno imati količinu od 20 do 25 tona jedne sorte voća, što je jedna kamionska hladnjača”, kaže on i dodaje da je sva potrebna znanja o proizvodnji aronije dobio od svog prijatelja zbog kojeg je i počeo da se bavi uzgojem ove biljne vrste.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka