Novembar je najbolji termin za sadnju voćnih sadnica. Prije toga potrebno je obaviti namakanje korijena u rastvoru koji će ga aktivirati i poboljšati ukorjenjavanje.
Jesen je pravo vrijeme za sadnju voćnih sadnica. Najbolje ju je obaviti tokom novembra, a može se izvoditi u toku cijele zime i proljeća, u zavisnosti od vremenskih prilika. Ipak, najbolja je jesenja sadnja voćaka. Kada se sadnice posade u 11. mjesecu imaće više šansi da se prilagode novim uslovima i ukorijene.
Zemlja koju smo nabacali će se sleći i neće biti vazdušnih džepova u zoni korijena. Ukorijenjavanje će biti bolje i na proljeće će brže krenuti sa vegetacijom. Na korijenu se formiraju fini, sitni korjenčići koji povezuju sadnicu sa zemljištem i onda su spremnije na početku novog ciklusa da usvoje hraniva neophodna za rast i razvoj.
Prije sadnje potrebno je uraditi pripremu. U zavisnosti od sorte i uzgojne forme, radi se rezidba nadzemnog dijela. Sadnice koje kupujemo mogu biti sa golim korjenom, balirane sa korijenom u vreći i one u kontejnerima (saksijama).
Najlošiji izbor su sadnice golog korijena jer je on nezaštićen i brzo se isušuje. Ukoliko se ipak odlučimo za njih, najbolje je da ih kupimo direktno iz rasadnika i posadimo u toku dana. Ukoliko to nije slučaj, preporuka je da ih utrapimo tako da im je korijen prekriven zemljom ili pijeskom i na taj način zaštićen od isušivanja. Što je više izložen to je isušivanje izraženije. Dolazi do odumiranja malih korjenčića, a ukoliko ovaj tip sadnica bude dugo izložen, može doći do njegovog potpunog propadanja.
Pregledajte u kakvom stanju je korijen sadnice. On treba da je dobro razvijen. Ne smije biti smrežuran i sa suvim, odumrlim djelovima. Voćarskim makazama ga malo skratite. Na taj način ćete ga "osvježiti", odnosno odstraniti suve djelove. Prije sadnje, korijen namočiti kako bi se oporavio i aktivirao.
Za namakanje nam je potrebna velika kanta ili druga plastična posuda. Korijen treba da je uronjen u vodeni rastvor. Voda koju koristimo ne smije biti prehladna. Ako je suviše hladna, izazvala bi šok biljke. Preporuka je da temperatura vode bude što bliža temperaturi vazduha.
U ove svrhe upotrebljava se smjesa vode, balege i zemlje (ilovače) u odnosu 1:1:1 ili 1:1:2. Voćari u ovu osnovnu masu dodaju hraniva koja se rastvaraju u vodi i biostimulatore. Od prirodnih sredstava u rastvor možemo dodati kvasac, med, usitnjen bijeli luk, aloju, koprivu, ehinaceu i druge biljke. Sa dodavanjem ovih sredstava ne treba pretjerivati.
Namakanje korjena voćne sadnice traje najmanje četiri sata kako bi imalo pozitivne efekte. Za to vrijeme korijen se aktivira, usvaja vodu i hraniva. Na njegove žilice priljube se čestice zemlje i hranjivih materija, što poboljšava ukorjenjavanje i obezbjeđuje nam uspješnu sadnju.
Pomenuta mjera ne treba da traje duže od deset sati, maksimalno 12. Suviše dugo namakanje dovodi do gušenja korijena koji zbog nedostatka kiseonika odumire.
Tagovi
Autorica