Lješnik nije laka kultura za uzgoj, bez obzira što mnogi misle suprotno. Posljednjih godina najviše se podižu zasadi lijeske i oraha jer kod proizvođača preovladava uvjerenje da nema mnogo posla oko njih, što nije tačno.
Lješnik, iako ima manje zaštitnih tretmana od jabuka, krušaka, šljiva, takođe treba orezati, pokositi travu, iznijeti grane i slično, što nije lako, naročito nakon starosti zasada od pet godina i više, kada je stablo prije svega dosta široko, ako je u pitanju grmoliki način uzgoja.
Prvih godina nakon sadnje ostavlja se četiri do pet izdanaka i oni će biti nosioci rodnosti, a više grane se režu da bi došlo do razgranjenja, odnosno, pojačanog rasta i formiranja grma.
Najteža je zimska rezidba stabala starih pet godina i više jer je potrebno obaviti dosta rezova iz sredine grma, odnosno, izdanaka koji su narasli iz spavajućih pupoljaka. Izdanci se režu do osnove, a ostavi se jedan ili dva koji će da budu zamjena onim starim koji plodonose nekoliko godina ili koji se, eventualno, osuše u narednim vegetacijama.
Prva misao koju treba imati na umu prilikom orezivanja jeste da unutrašnjost grma bude čista i osvijetljena jer, u tom slučaju, neće biti velikog pritiska bolesti i štetočina. Tokom vegetacije, naročito ako je vlažna godina, doći će do pojačanog rasta novih izdanaka i zato je potrebno uraditi ljetnje orezivanje, odnosno, eliminisati većinu tih novih koji se jave. U tom slučaju, kada se zimi radi ova agrotehnička mjera, ide brže i svodi se na rezidbu manje visokih izdanaka koji su izrasli nakon što ste ovo odradili na ljeto.
Ako je žbun visok, uklanjaju se visoke grane na način da se prevedu na jednu bočnu i to onu koja ide prema drugom redu, ne u unutrašnjost krošnje. I na ovaj način dobijamo više svjetlosti. Lješnik rađa na dvogodišnjim i starijim grančicama koje su u obliku riblje kosti. Dakle, ako one izgledaju kao riblja kost, to znači da ste dobro radili prethodne rezidbe. Optimalna dužina je oko 30 centimetara ali nije dobro da ih se mnogo ostavi da ne bi došlo do formiranja većeg broja sitnijih plodova.
Zato se prorjeđuju i to svaka druga ili treća. Grane kraće od 10 centimetara ili duže od 30cm, nisu poželjne jer se formiraju manji plodovi. Muški cvjetovi su rese dok su ženski crvenkasti i nalaze se na istim granama kao i muški. Muški ostaju tokom zime, a polen se prenosi zimi i u proljeće, vjetrom. Do oplodnje dolazi u maju, najkasnije junu.
Ova voćna vrsta može se uzgajati i kao stablo sa krošnjom u obliku vaze. Rezidba je, u tom slučaju, slična kao i kada je u obliku grma, u dijelu koji se odnosi na prozračnost i osvjetljenost unutrašnjosti kao i ostavljanje dvogodišnjih i starijih rodnih grančica. Deblo bi trebalo da bude visoko od 60 do 80 centimetara, a nakon toga počinju rodne grane.
Malo ko u našim krajevima gaji lješnik u obliku stabla ali će se, u narednom periodu, vjerovatno širiti takav vid uzgoja jer je rodniji od grmolikog oblika.
Fotoprilog
Tagovi
Autor