Dve uporne žene, Slavomirka Stefanović i Biljana Babić, pre više od decenije su se uortačile i na planini Željin kod Aleksandrovca podigle zasad malina. Iako mnogi u početku u njih nisu verovali, sada su rekorderke po godišnjoj proizvodnji voća.
Kada su pre oko 10 godina Slavomirka Stefanović i Biljana Babić, iz sela Ploča kod Aleksandrovca iskrčile parlog starog malinjaka, niko od meštana u njih nije verovao. Međutim, danas su one najuvaženiji proizvođači malina u tom delu Srbije. Kako prenose Novosti, njihov ortakluk je još neobičniji ukoliko se zna da su dve uspešne preduzetnice u stvari zaova i snaja.
Kako objašnjava zaova Slavomirka Stefanović ovo jedinstveno partnerstvo počelo je od 70 ari jer je napušteni malinjak u selu imao samo ime "Ravnine". Ona dodaje da je sam snaji da se snaja složila s predlogom da zakupe malinjak, iako okolina baš i nije bila oduševljena tom idejom. Malinjak nije bio čišćen 6 godina, pa su uporne žene izbacile više od 10 kamiona starog i neupotrebljivog roda. Takozvano crveno zlato je raslo bez reda i ove poljoprivrednice je čekao ogroman posao. Stefanovićeva napominje da je zadatak bio još teži jer ništa nisu znale o malinarstvu, pa su sve učile u hodu. Snaja Biljana Babić dodaje da kada se osvrne na početke, na dane provedene u malinjaku, prvo krčenje, prvu sadnju i berbu i sve to bez ikakvih mašina, stvarno mogu ponosne zato što su sve stvorile sa 20 ženskih prstiju.
S druge strane ni put do malinjaka nije jednostavan jer je od regionalnog pravca Aleksandrovac-Raška udaljen na oko kilometar strmog uspona. Voće uspeva na oko 1.100 metara nadmorske visine, na planini Željin, pa se neretko događa da se zemlja obrađuje ralom i konjima. Odvažne malinarke uprkos tome ne znaju za prepreke. Prve godine su maline povezale u grupu i od berbe isplatile vlasniku dug. Već sledeće su krenule da formiraju redove i ugovorile prodaju rasada za Makedoniju. Slavomirka ističe da su odlično prošle s tim poslom, te su nastavile investicije, kupile smo stubove, žice i alatke. Zasad su uredno kosile trimerima, posvećeno prskale, čistile i širile zasadi za još 20, 30 ari, pa još 1ha i 2ha. Sada se malinjak prostire na 4 hektara, a u međuvremenu su napravile i put do malinjaka.
Stefanovićeva napominje da je u početku u njihovom selu pod malinjacima bilo nekih 15 hektara, a sada je svako parče pretvoreno u malinjak. Ima ljudi koji su se odselili, a na dedovini rade malinjake. Međutim, ono što proizvođače brine je otkupna cena, zato što računice za proizvođača nema bez makar 130 dinara po kilogramu, a mnogima su hladnjačari otkupljivali malinu po ceni od 40-60 dinara. Ona naglašava da se ljudi neće vraćati da obrađuju maline, ako se nešto ne promeni.
U divljoj prirodi Gornje Župe, gde se čovek brzo podseti koliko planinski vazduh bistri um, prinos malina u proseku iznosi 100-120 kilograma po aru. Slavomirka i Biljana su rekorderke po godišnjoj proizvodnji, pa postoje i rezervacije za otkup mikera i vilameta. One tvrde da ni muškarci u poslu ne mogu da ih stignu, ali se mi ni ne takmiče, već samo zajedno rade i uživaju. U poslednje vreme njih dve pomažu i drugima. Već sada imaju za proleće poručeno preko 30 hektara vezivanja u malinjacima u Jošaničkoj Banji i Raškoj. Uz sav požrtvovan rad na poljoprivredi, zaova i snaja su ostvarene supruge i majke, sa raznovrsnim radnim stažom. Starija Slavomirka, svojevremeno je radila u Beogradu i Kruševcu, a u rodno selo sa suprugom Zoranom, policajcem u penziji, vratila se pre 35 godina. U međuvremenu ona je skoro 18 godina bila je dizajner u Fabrici tepiha "Planinka".
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor