Mašala rodile šljive u Bosni: Nijemci mogu da se raduju

Iako je zovu ranojesenjom kraljicom voća, šljiva je ove godine stigla početkom ljeta. Tačno je da se radi o ranoj sorti, čačanskoj, ali su i njeni plodovi uranili čak 20 dana prije roka.

No, nakon nekoliko godina bez značajnijeg roda, ni jednom proizvođaču nije "mrsko" što su plavi plodovi stigli ranije. Pri tome su još i obilno rodile, ili kako se narednim jezikom kaže "ima za izvoza".

Raduju se i proizvođači i otkupljivači, prerađivači i izvoznici. A, ako uzmemo u obzir da šljiva zauzima više od polovine voćarske proizvodnje u BiH, onda sigurno nije mali broj onih kojima je ova godina "dobro sjela".

Ide šljiva i u Lidl

U ukupnoj proizvodnji voća u BiH, šljiva zauzima 53 posto, odnosno od lani proizvedenih 307 hiljada tona voća, 163 hiljade tona bile su šljive. Kultura njihove proizvodnje seže daleko u prošlost. Zanimljivo je da je sredinom 19. stoljeća to bio jedini proizvod koji se nije izvozio, a o čemu svjedoči zabilješka tadašnjeg austrijskog Generalnog konzulata o uvozu i izvozu. Sav urod bio je preusmjeren u pečenje rakije.

Danas naše šljive, one konzumne, uglavnom idu u Njemačku. Potvrđuje nam to proizvođač i otkupljivač Samir Djedović iz Gradačca. Svježe plodove sorte čačanska ljepotica, ove godine je počeo otkupljivati 22. juna. Cijena je 0,90 KM.

"Mi godišnje na području Gradačca otkupimo oko 1.000 tona šljive. Sve ide na zapadno tržište. Direktno u markete, poput Lidla. Otkup čačanske ljepotice je završio, sada kreće Stanley. Ove godine ćemo sav otkup završiti otprilike do sredine avgusta", kaže ovaj vlasnik kompanije "VIP Sema".

Rodila je šljiva maksimalno, a kako dodaje, kvalitet je osrednji, na što su utjecale visoke temperature. Ima dosta ožegotina na plodu. Sarađuje sa više od 100 kooperanata, pa kako je s narodom najteže raditi, tako je ovaj period i za njega stresan.

"Ne pijem inače nikakve tablete, ali kad dođe otkup moram piti i za pritisak i smirenje", kaže Djedović, koji je inače agronom po struci, a ima i svoj šljivik na dva hektara.

U svom voćnjaku poduzeo je maksimalne agrotehničke mjere, ali sve to košta. No, ono od čega plodove u BiH ne mogu spasiti je grad. "Mreže nemamo na šljivi jer je to skupa investicija. U Evropi se stavljaju jer imaju velike podrške, kod nas bi to bilo teško amortizirati proizvodnjom. Srećom ove godine nas je obišao", kaže ovaj otkupljivač.

Prebiranje u Maočanki

Otkupljeni rod s regije Gradačca, ali i drugih općina oko Brčko distrikta, ide u kompaniju za trgovinu, otkup i preradu ljekovitog bilja i voća, Maočanka-Commerc iz Brčkog. Osnovao ju je Novalija Tursunović davne 1991. Sada je već u penziji, tri godine, posao su preuzeli nasljednici, ali proces se i dalje odvija pod njegovim budnim okom.

"Mi izvozimo najviše za Njemačku, nešto za Italiju, Češku i Poljsku. Uglavnom idu po čitavoj Njemačkoj, ima raznih kupaca, a Lidl je među jačim. Saradnja traje 20 godina, dakle oni su zadovoljni našim voćem", kaže nam Tursunović.

Dodaje da proizvodnja jeste na bh. voćarima, ali sve ide na doradu. U Maočanki prebiraju i pakuju. Ono što je kvalitet ide za Njemačku, što nije ide u savremenu destileriju, gdje proizvode destilate malo jače stepenaže, a onda i to ide u istu državu.

"Mi imamo 250 hektara u kooperaciji, sa našeg područja i druge općine Gradačac, Čelić i okolna sela", dodaje Novalija i kako kaže, onaj ko želi postati njihov kooperant mora se javiti u firmu i donijeti dokumentaciju kojom će potvrditi da je šljivik ili zemlja na kojoj će ga podizati njegova.

Također, kompletna proizvodnja radi se pod nadzorom uposlenika, odnosno agronoma Maočanka-Commercea. "Sve mora da bude pod našom kontrolom, od sadnje do berbe, kompletno tretiranje. Ko planira krenuti s proizvodnjom šljive može da se javi, a i jači proizvođači od pola duluma i više također. Naši ljudi obilaze voćnjake. Kada dođe do ploda radimo analize laboratorijske, bez toga nema izvoza."

Problem je granica

Prije berbe se uzimaju uzorci i rade analize na ostatke pesticida. Oni koji su u sastavu Maočanke moraju poštovati njihove savjete, u suprotnom tu ne mogu da budu. Tursunović kaže kako ga niko prevariti ne može, jer poznaje sve proizvođače u regiji jer 40 godina radi ovaj posao.

Problem koji godinama izvoznici ne mogu riješiti je granica gdje praktično od petka u dva sata ne mogu dalje prema EU do ponedjeljka u osam sati zbog ograničenja rada fitosanitarne inspekcije na granici sa Republikom Hrvatskom.

"To je veliki problem, ali država ne reaguje godinama, a mi tim danima ne možemo da izvozimo, tovarimo tek nedjeljom i izvozimo od ponedjeljka", potvrđuje Tursunović, koji navodi i kako potražnje ime, ali da uzimaju samo onoliko narudžbi koliko mogu isporučiti jer postoje „penali“.

"Moraš platiti ako nisi isporučio, odmah kazne", zaključuje na kraju razgovora.

Šta pokazuju brojke?

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine,u 2023. godini je ukupno iz naše zemlje izvezeno 4,6 miliona kilograma šljive u vrijednosti 9,2 miliona maraka. Istovremeno smo uvezli 6,8 miliona kilograma, u vrijednosti 5,8 miliona KM.

U poređenju sa godinom ranije, lani je manje izvezeno, dok je uvoz nešto povećan, što je vidljivo i u tabeli ispod:

Kada je riječ o uvoznim tržištima, najviše šljive u Bosnu i Hercegovinu stiže iz Srbije, tako je lani iz ove zemlje stiglo 3.406.754 kilograma, vrijednosti 2,9 miliona maraka.

S uvozom većim od 2,5 miliona kilograma sljedeća sena bh. tržištu pozicionirala Moldova. Lani je taj uvoz plaćen 1,9 miliona maraka, potom na listi uvoznika slijedi Sjeverna Makedonija, Njemačka i Turska.

Top 5 izvoznih tržišta:

Manji proizvođači snabdijevaju domaće tržište

Manji proizvođači šljivu ne izvoze. Prodaju je na domaćem tržištu, a to nam potvrđuje s Porodičnog gazdinstva Mešanović iz Gradačca. Šljive su obrali početkom jula, porodično, od najmlađih do najstarijih članova, svi idu u šljivik.

"Voćnjak je na površini od oko 25 dunuma, a na njemu su tri sorte, čačanska ljepotica, Stanley i čačanska najbolja. Trideset godina se bavimo voćarstvom, a plasman je isključivo na bh. tržište“, priča nam Ensar Mešanović, na čijem gazdinstvu imaju sve resurse, od poljoprivredne mehanizacije do transportnih sredstava do kupca.

Zadovoljni su, dodaje, ove godine i rodom i cijenom. Vremenske prilike su bile povoljne, led je zaobišao i njihove voćnjake.

"Trudimo se i najmlađe ukućane uposliti i na taj način ih na kratko odvojiti od moderne tehnologije, a istovremeno učiti tradiciji", zaključuje Mešanović.