Kako velika temperaturna kolebanja u toku zime utiču na voće?

Voće se trenutno nalazi u fazi zimskog mirovanja kada je stepen otpornosti na kolebanja temperatura najveći u godini. Ipak, opasnost tek nastupa jer ono u narednom periodu - početkom i krajem februara (zavisno od vrste) ulazi u takozvano ekološko odnosno prinudno zimsko mirovanje, koje traje do marta ili aprila i direktno zavisi od vanjskih faktora - niskih temperatura, navodi stručnjak za voćarstvo, Mihajlo Žikić.

Tada nastupa realna opasnost od kretanja vegetacije ukoliko se nastavi sa visokim dnevnim temperaturama kod voćnih vrsta sa nestabilnim zimskim mirovanjem, prije svega kod kajsije gdje je ova faza kratka. Zbog ranijeg ulaska u vegetaciju, pozni mrazevi mogu dovesti do oštećenja plodova i u manjoj mjeri kod breskve.

Ipak ukoliko se visoke vrijednosti nastave i u februaru i martu, noći postaju kraće i nema vremena za rashlađivanje zemljišta pa će i ostalo voće biti u opasnosti od ranijeg kretanja vegetacije i samim tim se povećava opasnost da proljećni mrazevi odnesu urod.

Kajsija i šljiva u opasnosti, a ratari neka sačekaju

Sjetimo se, prošlog marta kada je uslijed jakog minusa oštećena kajsija kojoj je u trenutku velikih hladnoća bilo otvoreno 80 odsto cvjetova. Tih dana stradala je i šljiva.

Kolebanja tokom zime opasna za svo voće

Različite vrste različito su otporne na niske zimske temperature. Jabuke mogu izdržati do 35 stepeni ispod nule, kruške oko minus 25, višnja između -20 i -30C° dok orah podnosi i minus 29. Za razliku od njih, kajsije i breskve nisu otporne na trenutne mrazeve i mogu nastati trajna oštećenja. Velike oscilacije u toku zime mogu negativno uticati na otpornost od mrazeva kod svih voćnih vrsta, ističe ovaj stručnjak.

Svo voće koje se gaji kod nas mora proći kroz period zimske uspavanosti. Duboko-biološko (obavezno) mirovanje predstavlja nastavak ono početnog pri neophodnoj sumi niskih temperatura. Različito traje kod pojedinih vrsti, s tim da fiziološka potreba mirovanja traje 15-60 dana.

Fiziološko mirovanje različito kod pojedinih vrsta

Za uspješno proticanje ove faze neophodne su vrijednosti niže od 5°C (0°C do 5°C) dok temperature više od 5°C produžavaju ovaj period. U kontinentalnim uslovima za adekvatno formiranje cvjetova neophodno je 800 do 1.200 sati sa vrijednostima od oko 5°C. Broj dana za ovu fazu kod pojedinih vrsta se razlikuje i kreće, na primjer, kod jabuke i breskve 45-60 dana, a kod kruške 45 dana.

To praktično znači da dok god se ne skupi dovoljna suma sati sa ovim temperaturama, voćka ne može krenuti u vegetaciju ili i ako krene, biće posljedica u vezi sa prinosima.

Šta raditi sa voćkama nakon otapanja snijega i mraznih dana?

Prema stabilnosti navedenog perioda, imamo podijelu u dvije grupe:

• Sa kratkim i nestabilnim zimskim mirovanjem: badem, kajsija, šljiva, trešnja, višnja i neke sorte krušaka. Kod navedenih vrsta mirovanje traje 15-30 dana.
• Sa dugim i stabilnim - gdje pripada jabuka, breskva, većina sorti krušaka. U ovom slučaju mirovanje traje 45-60 dana.

Previše blage zime gdje voćke nisu bile dovoljno izložene potrebnim niskim temperaturama, dovode u proljeće do niza manjih ili većih fizioloških poremećaja, praćenih osipanjem cvjetnih pupoljka, previše poznim listanjem, neujednačneim cvjetanjem, slabim zametanjem i jačim opadanjem zametnutih plodova što dovodi do slabe rodnosti.

Na toplu zimu naročito reaguju kajsija i breskva, a zatim šljiva, a manje jabuka i kruška, objašnjava Žikić.