Lisni mineri smanjuju lisnu površinu voćke, a zbog toga nastaje niz negativnih posljedica, poput fiziološkog iscrpljivanja voćaka, podloženosti pojavi parazita i štetočina, slabijeg prirasta i drugih.
Lisni mineri su grupa insekata čije se larve hrane unutar listova na biljkama, a da pri tom ne oštećuju lice i naličje lista. Naziv za tu grupu insekata potiče iz engleskog jezika i ima veze sa riječi mine što znači tunel ili rudnik. Mineri lista spadaju u grupu opasnih defolijatora voćaka. Te štetočine su rasprostranjene u svim krajevima gdje se uzgaja jabuka, a naročito u plantažnim zasadima u kojima je monokultura prisutna petnaestak, dvadesetak i više godina. Prema riječima diplomirane inženjerke poljoprivrede Žakline Mladenović, lisni mineri se posljednjih 20 godina, ubrajaju u ekonomski značajne štetočine jabuke.
Postoji mnogo vrsta minera, a među najznačajnijim su:
Zajedničko za sve lisne minere je to što njihove gusjenice miniraju list jabuke. Cjelokupan njihov razvoj odigrava se ispod epidermisa lista u parenhimu. Gusjenice prave mine različitih oblika, koje su specifične za svaku pojedinačnu vrstu, tako da se prema izgledu mine lako može utvrditi o kojoj vrsti minera je riječ. Prema dosadašnjim iskustvima slobodno se može reći da je na jabuci najznačajnija i najštetnija vrsta miner okruglih mina Leucoptera scitella L. Oni smanjuju lisnu površinu voćke, zbog toga nastaje niz negativnih posljedica poput fiziološkog iscrpljivanja voćaka, podloženosti pojavi parazita i štetočina, slabijeg prirast i slabog dozrijevanje ljetorasta, izmrzavanja, smanjene rodnosti u narednim godinama, slabog kvaliteta plodova, a pri izuzetno jakom napadu može doći i do sušenja voćaka.
Nisu rijetki slučajevi kada zbog masovne pojave lisnih minera, tokom druge polovine vegetacije, dolazi do defolijacije. Ta pojava je naročito izražena kada je broj minera okruglih mina velik. Lisni mineri ogromnu štetu stvaraju u drugoj godini nakon izlijeganja. Tada plodovi ostaju sitni, a šteta je izražena i sljedeće godine jer cvjetni pupoljci bivaju sitni i nedovoljno naliveni sokovima.
Ako se ima u vidu velika štete koju lisni mineri stvaraju u zasadima jabuke, u godinama njihove masovne pojave, suzbijanje tih štetočina se nameće kao neophodna mjera. Međutim suzbijanje je vrlo otežano zbog njihovog skrivenog načina života, pa zahtijeva dobro poznavanje načina života svih vrsta minera koji se pojavljuju u zasadima jabuke.
Na brojnost minera, pored klimatskih uslova, utiče i povećana primjena insekticida širokog spektra kojom je smanjena populacija prirodnih neprijatelja tih štetočina. Kako napominje Žaklina Mladenović, obradom zemljišta ispod voćaka i uništavanjem opalog lišća uništavaju se mineri koji prezimljuju u ili na zemljištu. Zimsko prskanje primjenjuje se samo za vrste koje prezimljuju na voćkama (mineri okruglih mina). Dinamiku populacije lisnih minera mogu regulirati i mnogi prirodni neprijatelji. Poznata je i pojačana osjetljivost pojedinih sorti jabuke na napad lisnih minera. Sorte ajdared i sorte delišes su osjetljivije na napad lisnih minera od npr. sorte jonagold.
Insekticidi se primjenjuju odmah nakon cvjetanja i to ako se tokom proljeća na deset listova nađe jedna mina ili u toku ljeta na jednom listu dve mine. Prednost ispred kemijskog tretmana insekticidima treba dati biotehničkim zato što pošteđuju prirodne neprijatelje. Od biotehničkih insekticida koriste se oni na bazi heksaflumurona, fenoksikarba, teflubenzuronaluferona i drugih.
Tagovi
Autor