Preseci nastali skraćivanjem korena pri sadnji, takođe predstavljaju "ulazna vrata" za prodor patogena.
Prouzrokovač olovne bolesti voća, gljiva Chondrostereum purpureum, polifagna je štetočina, koja se javlja na preko 150 biljnih vrsta. Najznačaji domaćini su koštičave voćne vrste - šljiva, breskva, kajsija, trešnja, višnja, kao i kruška, navodi stručnjak za zaštitu bilja Poljoprivredno stručne službe Kragujevac Marija Ivanović.
Patogen živi saprofitski (hrani se mrtvom organskom materijom) na drvenastim biljnim ostacima - deblo, grane, koren; odakle se vetrom prenosi na preseke tek orezanih voćaka. Preseci nastali skraćivanjem korena pri sadnji, takođe predstavljaju "ulazna vrata" za prodor patogena. Pri ostvarivanju zaraze micelija gljive zahvata najpre srž, a zatim i drvenasti deo, širi se kroz grane, luči mikotoksine koji dospevaju u lišće uzrokujući pojavu karakterističnih simptoma. Na početku vegetacije na listu se uočava blaga srebrolika nijansa.
Kasnije, u toku leta, intenzitet boje se pojačava i lice lista postaje olovno. Olovna boja se može uočiti na pojedinim granama ili celoj voćki. Kasnije, na zaraženom lišću se zapažaju mrke pege, tkivo nekrotira, lišće se suši, kao i grane na kojima se ono nalazi. Na preseku grana uočava se mrkocrvena nijansa. Patogen se iz grana širi ka deblu. Voćka se postepeno suši, naglašava Ivanovićeva.
Mere zaštite koje se preporučuju su:
Kako smo ranije pisali, upotrebom bakarnih fungicida u jesen i pred kretanje vegetacije i značajnim smanjivanjem infekcionog potencijala patogena relaksira se i upotreba fungicida tokom perioda vegetacije i znatno se utiče na ostvarivanje visoke biološke efikasnosti kasnije primenjenih fungicida i uopšte isplativosti proizvodnje.
Simptomi koji se na voću mogu javiti usled slabe dreniranosti zemljišta i poznih prolećnih mrazeva mogu podsećati na olovnu bolest, ali se razlikuje po boji preseka sprovodnih sudova koji u slučaju "lažne olovne bolesti" ne menjaju boju (presek nije crven), objašnjava kragujevački stručnjak.
Izvori
Tagovi
Autorka