Goran Fruk: U sušnim godinama preporučuje se koristiti bujnije podloge

Kalendarsko ljeto, nakon nedavnog posljednjeg osvježenja ne posustaje. I u septembru nas čekaju temperature do 30°C, a što je još gore, prognoza kaže - bez kiše. Poljoprivrednici, pa tako i voćari, ove godine trpe velike štete. Vanredni prof. dr. sc. Goran Fruk s Agronomskog fakulteta u Zagrebu u intervjuu za Agroklub kaže kako ove godine nije bilo puno štete od mraza kao protekle, ali je voćnjake pogodio grad, u nekoliko navrata te nanio štetu plodovima.  

Mraz nije utjecao toliko na količinu oštećenih plodova koliko na njihov kvalitet, izgled što za proizvođače znači nižu cijenu ili čak neće biti otkupljeni jer se smatraju industrijskom klasom. Gledajući godine unatrag, možemo očekivati da će mraz i grad i dalje praviti probleme. 

Šta smo mogli naučiti iz svih ovih godina? Ovo nije prva takva. 

Da, mraz pravi velike probleme, i to ne čak kasni, neobičan za to doba godine. Problem je što su prvi i drugi mjesec topli, a zime blage pa voćke rano krenu s vegetacijom. A kada dođe do mraza, budu u pupanju, otvaranju cvijeta, u najosjetljivijoj fazi i tada stradaju. 

Nekoliko je načina zaštite. Jedno je kišenje, antifrost rasprskivačima, a drugo peći, takozvani frost busteri koji se voze kroz voćnjak i zagrijavaju ga. Oni imaju svoje prednosti i mane, ali da nedostaju aktivne mjere zaštite od mraza u našim voćnjacima, to svakako. Na tome bi trebalo poraditi. 

Država treba pomoći voćarima

Svi kažu kako su mjere koje ste naveli skupe. Bi li i država trebala subvencionirati ulaganja u takvu opremu? Jer, ovdje nema mogućnosti udruživanja više voćara koji bi mogli kupiti jedan stroj. Kada treba jednom, treba svima. 

To nije oprema koja se koristi cijelu godine nego u njenom malom dijelu i s te je strane neisplativa. Kao što ste rekli, ne možete kupiti grupno pa koristiti kako kome treba jer obično na tome području treba svima u isto vrijeme. Ulaganja nisu mala, a državi ako je u cilju pomoći voćarskoj proizvodnji, onda bi trebala sudjelovati u osiguravanju takvih konkretnih mjera. 

Spomenuli ste da ove mjere imaju svoje mane. Koje su to? 

Frost busteri su namijenjeni za površinu 4 do 5 ha, dakle, za manje i srednje proizvođače. Problem je što se oni moraju vratiti u roku svakih 20 do 30 minuta na isto mjesto u voćnjaku. Anti frost rasprskivači koji djeluju na sistemu kišenja, iziskuju vrlo velike količine vode koja se plaća po potrošnji i s te su strane dosta skupi. Nažalost, opet vezano za klimatske promjene, zadnjih par godina su zime suhe, nema snijega ni drugih padavina zbog čega je sve manje podzemnih voda, nemamo velike rezerve. Treba kombinirati mjere, a to je skupo, posebno malim i srednjim proizvođačima. To se onda reflektira kroz cijenu proizvoda koje naše tržište ne može pokriti i sve svaljuje na leđa samih proizvođača. 

Odgovor na sušu: Lupinasto voće i bujnije podloge

Koje su vrste i sorte voća otpornije na sušu, toplinski stres, s obzirom da nas to čeka i u narednim godinama. Može li se govoriti o ozbiljnijoj proizvodnji bez navedenih mjera? 

O ozbiljnoj proizvodnji u budućnosti ne možemo govoriti niti bez zaštite od mraza niti bez navodnjavanja, a ni mreža protiv tuče. Ako gledamo dugoročne meteorološke prognoze, još nekoliko godina se očekuje da će se takve stvari događati, a na temelju prijašnjih podataka kojima se meteorolozi vode. 

Gradnja akumulacija kao rješenje za sušu - isplativa investicija?

Što se tiče suše, nju bolje podnosi lupinasto voće kao što su orah, lijeska, koji dobro podnose manjak vlage u tlu. No, treba reći da će se i na njima vidjeti smanjeni urod, ožegotine na listovima, ali će proći bolje nego neke druge kulture. Ono što možemo napraviti pri sadnji voćnjaka je ići na bujnije podloge, ne na skroz patuljaste koje imaju slabiji korijen, koji ne može bez navodnjavanja. Preporuka je koristiti bujne podloge koje će imati veću korijenovu masu pa se na taj način lakše moći domoći vode i povući ju iz tla. 

To se odnosi na sve voćne vrste? 

Da, na sve voćne vrste. Vlada trend uzgoja na slabo bujnim podlogama koje omogućavaju da se sve radi sa zemlje. Kod jabuke je to podloga M9, kod trešnje Gisela 5, šljive, marelice to je podloga Wavit. One su dobre i kvalitetne, voćke brzo dolaze u rod, slabije su bujne pa su lakše provodi rez. Ali bi trebalo razmišljati o nekom njihovom klonu koji je nešto bujniji ili sličnim podlogama koje su nešto bujnije. Kod trešnje, podloga slična Gisele 5 bi bila Gisela 6, koja je nešto bujnija.

Kada smo kod navodnjavanja, je li uopće pametno podizati voćnjak, ako nemamo mogućnost navodnjavanja? 

Navodnjavanje treba postaviti od trenutka same sadnje. Savjetujemo sadnju u jesen, kada dolazi vlažniji period i biljka će se bolje prilagoditi tlu. Ako tada nismo postavili sistem, na proljeće ga moramo imati. U slučaju da sadimo u proljeće, što ne savjetujemo, i zbog kretanja vegetacije, dolaska većih temperatura i sušnog razdoblja, tada sadnicama obavezno moramo osigurati navodnjavanje. Njega treba koristiti od prve godine sadnje, što se pokazalo jako važnim zadnjih par godina. Kao što sam rekao, brojimo već nekoliko suhih zima, u tlu nema zaliha vode, dolazi do velikih šteta i slabog primitka sadnica upravo zato jer im se ne osigura navodnjavanje od samog početka. 

Jugoistočnom ekspozicijom protiv mraza

Vratimo se na mraz. Kako planirati sadnju prema geografskom položaju? 

Uvijek su dobri nagnuti tereni, a sada to više ne radimo toliko radi ocjeđivanja vode, koliko radi protoka zraka jer znamo da se hladan zrak spušta dolje. Ako smo na nagnutom terenu, on će proći kroz voćnjak i neće napraviti toliku štetu. Možda će biti nešto štete, posebno ako duže traje, ali ne tolike jer se neće zadržavati. 

Što se tiče strane svijeta, preporučuju se južne, ali i jugoistočne ekspozicije. Iako znamo da je zapadno sunce bolje, pa bi neko ciljao jugozapad, ali što se tiče mraza, bitnije je da se voćka što prije zagrije, a to ćemo dobiti tako da ujutro sunce što prije dođe do nje. Zato je jugoistočna ekspozicija, što se tiče mraza, definitivno puno bolje rješenje. 

Što s voćarima koji su uvidjeli da neka voćna vrsta na njihovim položajima ne uspijeva i odlučili su se za restrukturiranje voćnjaka? Na šta paziti, može li se, na primjer, nakon marelice saditi jabuka ili orah? 

Prvo treba napraviti ponovnu analizu tla, vidjeti koja bi se vrsta mogla uzgajati na tom području. Drugo, nakon marelice bi se jabuka mogla uzgajati jer nemaju iste štetnike i bolesti. No, ići s istom vrstom ili vrstama iz iste grupe koje dijele štetnike i bolesti se ne preporučuje.

Gnojidba: Analizirajte sadržaj azota u tlu - promašaji su preskupi

U tom je slučaju najbolje pustiti dvije do tri godine praznu površinu da se infekcijski potencijal smanji samim tim što neće imati domaćina. Samo prenošenje bolesti i kroz tlo i kroz sadne jame može biti jako veliko. Jer, mladu sadnicu koja nije jaka niti velika, snažna da se odupre, odmah gurnete u infekcijsku bombu gdje će stagnirati ili propasti. 

Šta je s hrastovom stjenicom i smrdljivim martinom? Prva pravi štete u šumarstvu, druga u voćarstvu, povrćarstvu. 

To su polifagi koji još uvijek nisu redoviti ekonomski štetnici. Primjerice, smrdljivi martin redovito na mekanom voću, malinama, kupinama, borovnicama, može uništiti kvalitetu sisanjem. Isto je i sa zlatnom marom. Oni nisu ekonomski štetnici, ali ove godine mi se dosta proizvođača javilo da ima štete zbog njih. Na nekim ekološkim sredstvima pišu da ih tjeraju s borovnica, no uvjerio sam se da to nije tačno. U Dalmaciji je nekim proizvođačima trešanja pola uroda "riješila" zlatna mara. 

Kao polifagi, ne napadaju jednu određenu kulturu, a nisu svake godine u tako velikom broju pa se nikome ne isplati registrirati ih. Jedino čime se može umanjiti njihov broj su vizualni i olfaktorni mamci pa se tako koriste plave, žute ili crvene kante, ovisno o vrsti, a mami ih se octom, fermentiranim sokom i slično što im bude primamljivije od ploda, uđu u posudu i utope se. 

Nauka radi nauke

Mogu li naši voćari razmišljati o nekim novim voćnim vrstama koje bi bile interesantne potrošačima, a koje bi se mogle uvoditi kod nas s obzirom na sve topliju klimu?

Problem je da za voće koje se kod nas ne uzgaja tradicionalno, često nemamo informacije, o uspjehu njegova uzgoja. Onda se kaže kako nema štetnika, no ima ih, ali mi nismo isprobali pa ne znamo. 

Očigledno je da se klima mijenja, treba pratiti trendove. Čak imamo problema s jabukom, čija se proizvodnja sve više kreće prema sjeveru, a jug se okreće prema suptropskim i tropskim vrstama koje rastu u toplijim krajevima. Ne treba biti zatvoren, ali treba biti oprezan s obzirom da imamo malo saznanja o takvim vrstama koje se kod nas nisu uzgajale pa treba ići s manjim površinama, probno, da vidimo kako se ponašaju u našim uvjetima i što bi moglo predstavljati problem. 

Imaju li voćari dovoljnu podršku struke? 

Smatram da su nam potrebna konkretnija primijenjena istraživanja. Danas imamo nauku radi nauke. Trend u svijetu je upravo visoka nauka koja proizvođaču ne znači puno, ona je baza za daljnja istraživanja. Primijenjenu, praktičnu, gdje bismo trebali rješavati probleme naših proizvođača i time dizati poljoprivredu, nema ko to finansirati.