U organskom vinu nema sumopra te glava ne boli od vina, fermentacija traje duže, nema bistrenja i filtriranja tako da miris i ukus ostaju kakvi jesu, ukazuje Branislav Anđelić, proizvođač organskog vina iz sela Zaklopača.
Nacionalna asocijacija za organsku proizvodnju "Serbia organica" početkom ovog meseca objavila je da izvoz organskih proizvoda iz Srbije iz godine u godinu beleži rast što, kako su naveli, utiče i na povećanje ove proizvodnje u našoj zemlji.
Među onima koji, u našoj zemlji, organsku proizvodnju vide kao budućnost izdvaja se Vinarija Plavinci u selu Zaklopača, opštine Grocka, u kojoj se vino pravi isključivo od organskog grožđa.
U 2019. godini izvezeno preko 13.000 tona organskih proizvoda
Vlasnik vinarije Branislav Anđelić odlučio je da se organskoj proizvodnji posveti 2011. godine. U posao je ušla i njegova sestra, te njih dvoje, sa nekoliko sezonskih radnika, brinu o vinogradu koji se nalazi na površini od 1,25 hektara.
"Odlučili smo se za ovu vrstu proizvodnje zato što su obična vina prepuna hemije i nezdrava su. Mnogo ljudi pije vino zbog njegovog pozitivnog efekta na zdravlje i da bi se taj efekat ostvario morate da imate vino bez hemikalija. Svi insekticidi i pesticidi kojima se prska vinova loza ostaju u grožđu i posle toga ostaju u vinu. Zakonom je dozvoljeno 59 hemikalija u vinu, ja sam to želeo da izbegnem i da napravim kvalitetno vino koje je u isto vreme i zdravo", navodi Branislav.
Inače, Vinarija Plavinci jedna je od tri koja u našoj zemlji proizvodi vino od organskog grožđa. Iz ove vinske kuće na godišnjem nivou izađe 3.500 flaša vina među kojima su jedna vrsta crvenog, dve vrste belog i jedna vrsta roze vina. Razlike u odnosu na konvencionalnu proizvodnju su, dodaje naš sagovornik, mnogobrojne.
"Mi u organskoj proizvodnji uopšte ne koristimo herbicide i insekticide i hemiju generalno. Takođe, glavni cilj je da se ostvari biološka raznovrsnost tako da se vinograd ne kopa, ne ore, ne frizira se nego se ostavi zatravljen sa prirodnim biljkama koje tu rastu i u okolini se sade druge biljke koje omogućavaju da se tu sakupe korisni insekti koji uništavaju štetne insekte, te onda nisu potrebne hemikalije", objašnjava Branislav.
Dodaje i da se u ovom slučaju ne koristi ni veštačko đubrivo, tako da biljka sporo raste, ali može da doživi duboku starost.
"Vinogradi koji se đubre veštačkim đubrivom posle 20 godina moraju da se vade i menjaju drugim vinovim lozama, a organski vinogradi mogu da potraju i do 80 i 100 godina zahvaljujući tome što polako i prirodno rastu."
Zahvaljujući tome što se u organskoj proizvodnji ne dodaju pojačivači, Branislav objašnjava da fermentacija organskog vina traje duže, a izostanak sumpora u ovom slučaju omogućava da glava od vina ne boli.
"Tu je glavna razlika. Vinar u organskoj proizvodnji ima vrlo malo posla, tu nema nikakvog mešanja i dodavanja, pretakanja, to ide svojim prirodnim tokom i posle godinu, dve, kada vinar proceni da je vino dobro, ono se pretoči i sipa u flaše bez filtriranja i bez bistrenja. Bistrenjem i filtriranjem se izgubi deset do 20 odsto ukusa i mirisa, što kod nas ne može da se desi", napominje Branislav.
Pitali smo ga i da li postoji razlika u ukusu konvencionalnog vina i organskog.
"Svi koriste iste kvasce i postoji uniformnost u ukusu i ne možete da razlikujete sovinjon sa Fruške gore i iz Župe zato što to sve liči jedno na drugo. Organsko vino se fermentiše na kvascu koji je došao iz tog vinograda u kom je grožđe, znači već je kvasac na grožđu i taj kvasac obavi fermentaciju, on je specifičan samo za taj vinograd i nigde drugde na svetu ne postoji takva kombinacija kvasca, tako da postoji taj malo specifični ukus i miris, a reakcija potrošača je izvanredna."
Ocenuje da se domaće tržište sve više otvara za organske proizvode. To zaključuje na osnovu toga što proda svu količinu koju proizvede, ali primećuje i sve veći broj organskih prodavnica.
"Nikao je veliki broj organskih prodavnica u poslednjih četiri do pet godina i dosta dobro posluju i po tome vidim, ali i ja takođe prodam moju kompletnu proizvodnju bez problema i mislim da je to interesovanje bitno poraslo u poslednjih četiri do pet godina i da svakim danom je sve veće", navodi naš sagovornik.
Crveno, belo vino i roze iz Plavinaca pronašlo je put i do inostranstva. Branislav svoje proizvode izvozi u Švedsku i Singapur, a trenutno je i u pregovorima za izvoz na austrijsko tržište. S obzirom na to da organski proizvodi moraju da budu sertifikovani u skladu sa regulativom države u koju se izvoze, Branislav kaže da procedura dobijanja svih dozvola nije jednostavna.
"Nisam imao problema, ali nije ni jednostavno, komplikovana je procedura izvoza organskih proizvoda, morate da zadovoljite određene kriterijume koji postoje u državama u kojima se to izvozi i pitanje je pre svega papirologije."
Podsetimo, srpski organski proizvodi pretežno se izvoze u zemlje Evropske unije, u toku prošle godine izvezeno je ovih proizvoda u vrednosti nešto manjoj od 30 miliona evra što je, u odnosu na 2018. godinu, više za 2,3 miliona evra, a u odnosu na 2016. godinu izvoz je uvećan za 11 miliona evra.
Tagovi
Autorka