Berbu treba obaviti po sunčanom danu, kada se digne rosa, a nikada mokre biljke posle kiše ili od magle i rose.
Ako želite sopstvene čajeve, lekovito bilje možete sami uzgajati ili ga sakupljati u prirodi, što će vam omogućiti da se krećete, boravite na svežem vazduhu, ali i da uživate u sveže ubranim biljkama.
Meseci jun i jul su idealni za branje raznog bilja: lipa, matičnjak, neven, majčina dušica, menta, vrijesak, smilje, kopar, mažuran, kadulja, origano, kantarion, bokvica, slez, kopriva, kamilica, hajdučka trava, pelin, čičak i mnoge druge biljne vrste.
Za berbu u sopstvenoj bašti ili prirodi se potrebno pripremiti. Kada želimo da beremo divlje lekovite biljke neophodno je da se prethodno informišemo i naučimo da prepoznamo vrste i kada se obavlja berba. Tokom letnjih meseci sakupljamo koren, listove, nadzemni deo, pupoljke, cvetove ili plodove.
Berbu treba obaviti po sunčanom danu, kada se digne rosa, a nikada biljke mokre posle kiše ili od magle i rose. Sačekajte da tečnost sa biljaka ispari. Koncentracija eteričnih ulja biće najveća u kasnim jutarnjim satima. To će vam omogućiti bolje i brže sušenje. Berite zdrave biljke, ali i njih posle berbe očistite od primesa i odbacite oštećene listove.
Kako bi olakšali posao, ponesite potreban alat (malu motičicu za koren, makaze, nož). Ubrano bilje stavljajte u platnene vrećice. U plastičnim kesama biljke će se upariti, a to je preduslov da postanu crne tokom sušenja i neupotrebljive. Biljke razvrstajte prema vrsti već prilikom berbe koristeći više vrećica.
Nikada ne sakupljajte biljke koje rastu u blizini puteva i divljih deponija. Što dalje od puta biljke će biti čistije i manje zagađene. U bašti gde uzgajate lekovito bilje za berbu nikako ne koristite pesticide i hemijska mineralna đubriva. Takođe, ne berite biljke koje rastu u savremenim voćnjacima koji se tretiraju pesticidima.
Prilikom branja čuvajte biljke i prirodu. Ne uništavajte žbunove višegodišnjih vrsta. Na jednom području ostavite bar trećinu određene vrste koju berete kako bi joj dali šansu da se tu i održi.
Ne berite zaštićene vrste i biljke koje rastu u nacionalnim parkovima. Nešto treba ostaviti za budućnost i očuvanje životne sredine.
Sušenje sakupljenog bilja se obavlja na vazduhu, u pećnici, dehidratoru ili savremenim komorama. Male količine za ličnu upotrebu ne zahtevaju kupovinu skupih sušara. Dovoljno je da se sušenje obavlja na senovitim i prozračnim mestima, a biljke su vezane u manje snopiće ili se prostru po podlozi na koju smo položili čist papir ili stolnjake. Mogu se napraviti i posebni mrežasti okviri ili stolovi na kojima će se biljke najbrže osušiti. Snopiće je potrebno čvrsto uvezati kako tokom sušenja ne bi došlo do ispadanja stabljika i obesiti ih naopačke.
Kod sušenja na podlozi obavlja se preokretanje biljne mase svakih 12 časova, a proces traje od dva do tri dana.
Potrebno je sprečiti kontakt životinja sa materijalom koji sušimo. To se prvenstveno odnosi na miševe, insekte, mačke i pse.
Sušenje u pećnici zahteva niže temperature. Tokom sušenja povremeno kontrolišite bilje, rastresite ga i okrenite. Ipak, temperaturu u pećnici ćete teško regulisati i najčešće je previsoka.
Bolji izbor je dehidrator na kome možemo podesiti temperaturu. Od velike pomoći će nam biti u kišnim sezonama kada nije moguće sušenje na vazduhu.
Tagovi
Autorka