Jelašnička klisura stanište je i podjednako vredne Natalijine ramonde, a ta klisura, kao i obližnja Sićevačka klisura, jedina su mesta u Srbiji u kojima ove dve biljke rastu zajedno.
Ljubičasti cvetići koji su proteklih dana pojavili na stenama u Jelašničkoj klisuri za mnoge su samo cvetovi nešto kasnije procvetale ljubičice, ali za bolje poznavaoce prirode ta biljka je naše neprocenjivo blago, jer je reč o Srpskoj ramondi ili Ramonda serbica.
Jelašnička klisura stanište je i podjednako vredne Natalijine ramonde, a ta klisura, kao i obližnja Sićevačka klisura, jedina su mesta u Srbiji u kojima ove dve biljke rastu zajedno.
Direktor niške kancelarije Zavoda za zaštitu prirode Srbije Danko Jović rekao je za Agroklub da je proteklih dana procvetala Srpska ramonda u Potkapini u Jelašničkoj klisuri, a verovatno će za dve ili tri nedelje zajedno procvetati obe ramonde na Radovanskom kamenu, takođe u Jelašničkoj klisuri.
Upravo na tom lokalitetu, dodao je Jović, Srpska ramonda i Ramonda Natalija prvi put su u Srbiji pronađene zajedno.
"Biljke koje su procvetale nalaze se na 200 metara nadmorske visine, a potom će procvetati one koje rastu na Radovanskom kamenu koji je na 580 metara metara nadmorske visine. Najkasnije ćemo, krajem juna, Srpsku ramondu moći da pronađemo u cvetu na Devojačkom grobu, na 1.311 metara nadmorske visine", izjavio je Jović.
Stručni saradnik Zavoda za zaštitu prirode Dragana Nedeljković podsetila je da je Srpsku ramondu, otkrio je sredinom 19. veka botaničar Josif Pančić na Rtnju, dok je Natalijinu ramondu nešto kasnije na području Jelašničke klisure otkrio Sava Petrović, lekar na dvoru kralja Milana Obrenovića.
"Srpska ramonda dobila je taj naziv jer je otkrivena na području Srbije dok je Natalijina ramonda tako nazvana po kraljici Nataliji Obrenović, supruzi kralja Milana", rekla je Nedeljkovićeva.
Prema njenim rečima, Srpska ramonda je rasprostranjenija na Balkanskom poluostrvu i može se naći, osim u našoj zemlji, i u Severnoj Makedoniji, Grčkoj, Albaniji i Crnoj Gori, dok se Natalijina ramonda može naći u Srbiji, Severnoj Makedoniji i Grčkoj.
"Obe biljke su tercijarni relikti, što znači da su preživele ledeno doba do današnjih dana. Uglavnom ih možemo sresti u klisurama i kanjonima, jer su to mesta koja su tokom ledenog doba sačuvale biljke iz roda ramonda."
Mlađi stručni saradnik Zavoda za zaštitu prirode Bogosav Stojiljković kazao je da su obe ramonde bile široko rasprostranjene na ovim prostorima, dok je još vladala tropska i suptropska klima, ali nakon promene klimatskih uslova jedino utočište pronašle su u klisurama, kao što su Jelašnička i Sićevačke.
"Natalijina i Srpska ramonda u poslednje vreme imaju tendenciju opadanja broja, ali je smanjenje izuzetno malo s obzirom da uglavnom traže staništa koja su nepristupačna", rekao je Stojiljković.
Prema njegovim rečima, na mestima gde su ove biljke dostupne, uglavnom ih ugrožavaju kolekcionari koji je sakupljaju za herbarijske zbirke ili za neku vrstu ilegalne trgovine.
Stojiljković je podsetio da i Natalija i Srpska ramonda, spadaju među malobrojne cvetnice koje su sposobne da prežive i u veoma nepovoljnim vremenskim uslovima i koje se nazivaju "feniks" biljkama.
"Kada na staništu nema dovoljno dostupne vode, te biljke stupaju u stanje mirovanja, odnosno stanje anabioze i tako mogu da prežive mesecima, čak i godinama. Kada se na staništu pojavi voda, jedna kap je dovoljna da biljka oživi", istakao je Stojiljković.
On je kazao da na prvi pogled obe biljke izgledaju isto, ali zapravo postoji razlika i u listovima i u cvetovima.
"Natalijina ramonda ima listove rozete koji su pravilno testerasto nazubljeni, dok su kod Srpske ramonde nepravilno testerasto nazubljeni. Cvetovi kod Natalijine ramonde su tamno ljubičasti i krunični listići se preklapaju, a kod Srpske ramonde se preklapaju i boje su svetlo ljubičaste", izjavio je Stojiljković.
Natalijina ramonda, dodao je naš sagovornik, ima malo eliptične do do jajaste listove, dok Srpska ramonda ima romboidne listove.
U Zavodu za zaštitu prirode Srbije istakli su da su obe biljke prema nacionalnom zakonodavstvu strogo zaštićene vrste i skoro svi lokaliteti na kojima rastu nalaze se u okviru nekog zaštićenog područja, kao što je Specijalni rezervat prirode Jelašnička klisura.
Foto prilog
Tagovi
Autorka