Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Mikoriza
  • 18.05.2019. 16:00

Mikoriza gljiva i orhideja

Mikorizom se uz rast i grananje korena biljaka, osigurava rast cvetova i plodova, a smanjuje se šok od presađivanja i upotreba đubriva.

Foto: Pixabay/minka2507
  • 1.191
  • 15
  • 0

Gljive čine veliku grupu organizama, od kojih je poznato oko 75.000 različitih vrsta. Uz bakterije, gljive su najvažniji razlagači organskih materije u kopnenim i nekim vodenim ekosistemima. Carstvo gljiva ima veliku važnost za održavanje i funkcionisanje ekoloških sistema jer uključuje grupu živih organizama, koji se često nalaze u zajednicama sa nekim drugim organizmima.

Ovde treba istaći mikorize, tačnije simbiotske odnose gljiva sa fotoautotrofnim biljnim vrstama. Mikorize mogu uskladištiti velike količine vode, kojom se biljke obezbeđuju tokom sušnog razdoblja, štiteći ih od stresova suše. Mikorize takođe biljke štite od nepovoljnog uticaja soli u zemljištu i teških metala. U ovom mehanizmu gljive redukuju kretanje teških metala prema korenju biljke jer sprovode adsorpciju istih putem micelija (Hall 2002). Kako biljke mikorizom kontinuirano obezbeđuju gljive ugljenim hidratima, tako im se pružaju idealni uslovi za rast.

Mikorize štite biljke

Takođe, gljiva od biljke prima i deo fotosintezom dobijenih šećera, koje sama ne može stvoriti (Zrnić, Širić, 2017). Mikorizom se uz rast i grananje korena biljaka, osigurava rast cvetova i plodova, a smanjuje se šok od presađivanja i upotrebe đubriva (Benyovsky i Šoštarić, 2014). Mikorizom se takođe pospešuju i fizičko - hemijska svojstva tla.

Jedna od najvećih porodica u biljnom svetu, koja prema današnjim istraživanjima broji više od 25.000 vrsta (Vuković, 2014) jeste porodica orhideja ili kaćuna, poznata i po latinskom nazivu Orchidaceae. Sve Orchidaceae su u nekom svom životnom periodu mikoheterotrofi i formiraju orhidejske mikorize sa različitim bazidiomicetnim gljivama. Orhideje se svrstavaju u višegodišnje biljke, koje mogu biti zeljaste i zimzelene. Poznate su dve osnovne kategorije orhideja, a to su terestrične i epifitske orhideje.

Terestrične orhideje su uglavnom zeljaste višegodišnje biljke, koje rastu u nivou zemljišta, imaju podzemne gomolje ili snop mesnatog korenja pri osnovi. Svoje stanište ove orhideje pronalaze u područjima u kojima dominira umerena klima i zbog toga su otpornije od epifitskih vrsta. Listovi su im formirani u obliku jezička, a boje variraju od svetle do tamno zelene dok su ponekad pegaste ili prošarane. Cvetovi terestričnih orhideja manje su izražajni od epifitskih (Brickell, 2008).

Epifitske orhideje rastu iznad zemljišta, na drveću i grmovima, odnosno u pukotinama i mestima gde se grane spajaju. Tu i dobijaju hranu i vlagu od trulih ostataka biljke, koji se u njima skupljaju. Ove orhideje svog domaćina koriste samo kao potporu i ne parazitiraju na njemu. Više im odgovara stanište iznad tla zbog posebno prilagođenog korenja, koje im služi za pridržavanje i upijanje vlage i hranjivih materija nužnih za njihov opstanak. Rastu u područjima tropske i suptropske klime. Imaju sjajnije cvetove upadljivijeg izgleda u odnosu na cvetove terestričnih orhideja i češće se uzgajaju u kući, zimskim baštama i staklenicima. Neke od najlepših orhideja pripadaju upravo ovoj grupi. Najpoznatiji i ujedno i najlepši predstavnik ovih orhideja je epifitska orhideja pod nazivom Phalaenopsis (Brickell, 2008).

Simbioza sa mikoriznim gljivama 

Endomikoriza orhideja karakteristična je za sve vrste porodice Orchidaceae, a posebno tokom razdoblja u kom nisu u mogućnosti samostalno sintetizovati organske materije. Endomikoriza predstavlja simbiozu u kojoj hife micelija prodiru u ćelije korenja, a odlikuje se ređim hifama, koje rastu oko i unutar korena (Peterson i sur., 1984). Seme orhideja vrlo je sitno, ne sadrži endosperm, gotovo je bez prisustva hranjive materije potrebne za klijanje. Zato ono nužno stupa u simbiozu sa mikoriznim gljivama, koja im omogućava klijanje (Vuković, 2014). Nakon klijanja, orhideje najčešće ostaju u mikorizi sve vreme, iako će naknadno razviti potrebne mehanizme za samostalnu proizvodnju hranjivih materija.

Zbog prirodne rasprostranjenosti i prilagođenosti gljiva različitim uslovima, postoji značajan interes za naučnim i praktičnim istraživanjima ove tematike. Zahvaljujući tome  povećava se i praktična primena mikoriznih gljiva u poljoprivredi i šumarstvu pružajući povoljan uticaj na zaštitu i očuvanje brojnih ekosistema.

 Autor: diplomirani inženjer agronomije, Marija Kuprešak


Tagovi

Mikoriza Orhideja Gljive Simbioza

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Unutrašnjost drevnog manastira Svetog Nikole u Vranju.