Beograđanin Goran Mekić u Izrael se doselio 1993. godine i počeo život u kibucu Magen. Živeći u Beogradu nije ni slutio da će ga put odvesti u Izrael, a još manje da će se baviti poljoprivredom.
Beograđanin Goran Mekić u Izrael se doselio 1993. godine i počeo život u kibucu Magen na jugu Izraela. Živeći u Beogradu nije ni slutio da će ga put odvesti u Izrael, a još manje da će se baviti poljoprivredom. Smejući se kaže da nije znao kako izgleda kombajn dok je živeo na beogradskom asfaltu.
Prva destinacija po dolasku u Izrael kibuc Magen je njegovo odredište gde živi i danas sa porodicom. Kibuc Magan nalazi se na jugozapadu Izraela uz sam pojas sa Gazom na udaljenosti od 4,5 km.
"Bez obzira što su sukobi česti i što je kibuc u prvoj liniji fronta, obrađujemo zemlju i radimo koliko nam vojska dozvoljava", kaže Goran.
Kibuc je društveno zemljoradnička komuna sa zajedničkom svojinom i demokratskim strukturama upravljanja. U Izraelu trenutno ima oko 230 kibuca, u njima živi i radi u proseku od 200 do 1000 članova. U kibucima danas živi svega tri odsto stanovništva, u prošlosti su kibuci imali veoma važnu ulogu u stvaranju i formiranju današnje države Izrael.
Osnovna delatnost kibuca bazirana je na poljoprivrednoj proizvodnji. Usavršavanjem i usložnjavanjem poljoprivredne proizvodnje mnogi kibuci počeli su da se bave industrijskom proizvodnjom. Danas nije čudno videti kibuc koji u svom vlasništvu ima fabriku ili farmu krava.
Kibuc Magen ima fabriku za proizvodnju solarnih panela, Magen Eko Enerdži (Magen Eco Energy), a pored nje poseduje i dve ćerke fabrike od kojih se jedna nalazi u Nemačkoj, a druga u Americi. U korporaciji sa još dva kibuca posluje i fabrika za proizvodnju hlorinatora za bazene, farmu krava, fabriku za ambalažu, pakovanje i izvoz proizvoda u inostranstvo.
"Jojoba ili "pustinjski cvet" je pustinjska biljka koja raste u visinu do dva metra. Njeni plodovi podsećaju na maslinu i sadrže više od 50 % biljnog ulja. Biljka ne zahteva mnogo ulaganja i navodnjavanja što je za proizvodnju u našim agroekološkim uslovima jako bitno", navodi Goran.
Izrael je vodeći proizvođač jojobinog ulja danas u svetu. Gajenje jojobe zastupljeno je u delu Izraela pod nazivom Negev, koja se nalazi na jugu Izraela, gde se nalazi i kibuc Magen.
Specifične odlike jojobe ogledaju se u opstanku i u najtežim pustinjskim uslovima i da bez problema uspeva bez vode i više od šest meseci.
Ovalni listovi jojobe tvrdi su i debeli, zgusnuti sivozelene boje i sprečavaju gubitak vlage u ekstremno suvoj klimi. Biljka raste sporo i do pojave prvih plodova potrebno je sačekati više godina. Veoma je otporna i može da izdrži ekstremno visoke temperature i do 600 stepeni Celzijusa, koren jojobe dugačak je do nekoliko metara. Dvodoma je biljka.
Plodovi obično opadaju krajem leta, a prikupljanje se vrši specijalnim mašinama patentiranim u Izraelu. Za prikupljanje plodova nije potrebno puno radne snage, prikupljane se obavlja lako i jednostavno.
"Sa površine od oko 10 ari prikupi se 300 do 500 kg plodova, dok su prinosi u Americi i drugim zemljama mnogo niži. Imamo čime da se ponosimo, jer su nas mnogi ubeđivali da ne postoje teorijske šanse za takvim prinosom. Svakako da pravilnom primenom hraniva u ishrani biljaka i navodnjavanjem prinosi mogu biti još veći", kaže Goran.
Dve najpoznatije sorte su Hacerim i Ben Cion. Ben Cion je agresivniji i raste mnogo brže. Pored njih postoje i još neke vrste koje su trenutno u procesu ispitivanja.
Navodnjavanje se preporučuje mesec dana nakon poslednjih kiša, a kasnije na svakih 15 dana. Jojoba zahteva oko 300 mm padavina godišnje. U Izraelu u proseku padne između 250 do 300 mm vodenog taloga godišnje. Prednost je ta što se dodatno navodnjavanje može raditi prečišćenim otpadnim vodama kao i slanom vodom i vrši se sistemima kap po kap.
Proizvedeno ulje plasirano je na Američko i Evropsko tržište, ali i u Japan, Koreju, Kinu, Tajland, Australiju i Južnu Afriku. Izraelsko jojobino ulje je poznato, kvalitetno i vrlo traženo u svetu.
Planovi za budućnost kibuca Magen su da se proizvodnja jojobe sa današnjih 35 ha poveća na 100 ha, jer je potražnja velika, a ulaganja u proizvodnju minimalni.
Jojoba se danas gaji u Americi, Maksiku, Australiji, Izraelu i drugim zemljama gde klimatski uslovi pogoduju za gajenje ove biljne vrste.
Indijanci su koristili plodove jojobe i njima dezinfikovali rane i lečili razna kožna oboljenja. Jojoba je bila zaboravljena vrsta sve do osamdesetih godina dvadesetog veka, kada su se u Americi pojavili prvi članci koji govore o jojobi kao o start up biljci.
Izraelska benzinska kompanija "Delek" počinje uvoz ulja i koristi ga kao dodatak gorivu, međutim taj pokušaj nije doneo rezultate ni u Americi kao ni u Izraelu. Kompanija "Delek" prodaje useve jojobe kibucu Hacerim koji je bio poznat po kompaniji “Netafim” koja je vodeća u svetu sistema za navodnjavanje kao i svetski priznatim agronomima. Tada kreće revolucija gajenja jojobe na prostoru Izraela.
Jojobino ulje po odlikama najsličnije je ljudskom sebumu za razliku od drugih biljnih ulja, najviše se primenjuje u kozmetičkoj industriji. Ulje je bez mirisa, žute boje i veoma izdržljivo pri različitim hemijskim reakcijama, ne oksidiše što ga razlikuje od drugih biljnih ulja i može da se čuva godinama. Zbog mnogih specifičnih svojstava jojobino ulje i vosak se smatra najkvalitetnijim i najskupljim uljima, nalazi široku primenu u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji sa svojim lekovitim svojstvima.
Pomaže kod opekotina od sunca, zaceljivanju rana, odlične rezultate daje u terapiji akni, koristi se u lečenju psorijaze i raznih ožiljaka. Pod uslovom da se radi o čistom, prirodnom i hladno presovanom ulju jojobe bez upotrebe hemijskih sredstava u tehnologiji gajenja. Ulje nalazi široku primenu u kremama, parfemima, sapunima. Može se koristiti i za proizvodnju biodizela kao i u industiji za proizvodnju mašinskih ulja.
Foto prilog
Tagovi
Autorka