Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Organska proizvodnja mesa
  • 09.01.2016. 15:00

Zašto je tako teško proizvesti organsko meso?

Ako pitate nekog organskog stočara koji je njegov problem broj jedan, odgovor je uvek isti. Pronaći pouzdan izvor organske stočne hrane.

Foto: depositphotos.com
  • 1.203
  • 527
  • 0

Tražnja sertifikovanih organskih proizvoda u Severnoj Americi mnogo je veća od domaće ponude, naročito kada govorimo o mesnim i mlečnim proizvodima. Organska hrana čini gotovo 5% prodaje hrane u Sjedinjenim Američkim Državama, dok površina organskih farmi nosi samo 0,6% ukupne površine poljoprivrednih gazdinstava u SAD-u.

To navodi na zaključak da se većina organski proizvedenog mesa uvozi iz drugih zemalja. Povrće nezagađeno pesticidima, gajeno lokalno, lako se pronalazi na policama, ali na odeljenju mesa, eko markica se ne nalazi često. Ipak, mnogo je lakše naći meso s markicom "proizvedeno bez primene hormona i antibiotika", što ipak ne nalaže strogo organsko gajenje životinja hranjenih organski proizvedenim žitaricama.

Problem je pronalaženje lokalno gajenih eko žitarica

Kada pitate nekog organskog farmera koji drži stoku, njegov problem broj jedan je uvek isti. Pronaći pouzdan izvor organske stočne hrane koja obično mora da se doveze odnekud izdaleka, što je znatno poskupljuje, ali podiže i lestvicu zagađenja.

Tako da, ona astronomska cena koju vidite na organski proizvedenoj piletini i nije tako čudna. Ona je samo odraz velikih troškova koje snose farmeri da bi uvezli organske žitarice za svoje životinje.

Veliki svetski konglomerati, koji poseduju većinu organskih brendova u trgovinskim lancima, takođe, upućuju na taj problem tako što farmerima nude finansijske podsticaje da bi povećali lokalnu proizvodnju sastojaka koji su im potrebni ili čak da bi tim novcem kupili velike konvencionalne farme i pretvorili ih u organske.

Izgradili sopstveni mlin za preradu eko žitarica

U Sjedinjenim Američkim Državama postoje i manji regionalni proizvođači koji imaju drugačiji pristup ovom problemu. Oni tvrde da je ipak veći problem od uzgoja eko žitarica nedostatak sertifikovanih eko mlinova koji bi ih preradili, a to je problem infrastrukture. Mlinovi moraju da budu sertifikovani i mora da ih odobri američko Ministarstvo poljoprivrede. Konvencionalni mlinovi često odbijaju da melju eko žitarice da ih ne bi zaprljali.

Tako se troškovi donošenja finalnog proizvoda samo povećavaju. Neki su tako otvorili i svoje mlinove, pa ih danas u SAD-u ima desetak, a prvi je otvoren u Teksasu. Na farmi Coyote Creek, proizvođač Kameron Molberg svoje proizvode prvo je počeo da prodaje na malim lokalnim tržištima, ali je njegova ponuda s vremenom rasla prateći tražnju. Danas su oni regionalni proizvođači za kompaniju Whole Foods Markets.

Smanjiti troškove proizvodnje - pa i cene proizvoda

"Kada smo otvorili mlin, proizvodnja organskih jaja, mlečnih proizvoda i pilića je eksplodirala u Teksasu. To znači da je naša pretpostavka da je nedostatak kapaciteta za preradu bio glavna kočnica ostvarenju onakve ponude organskih proizvoda kakva je zaista tražena u Sjedinjenim Američkim Državama. Sada više nema prepreka proizvodnji", rekao je Molberg za portal modernfarmer.

Uskoro planiraju da otvore mlin i u saveznoj državi Džordžiji. "Znamo da se dosta organske proizvodnje žitarica odvija na području oko poseda na kojem je predviđeno otvaranje mlina. Tako ćemo da ograničimo troškove prevoza za njih i ponuditi im bliže mesto gde mogu da prerade svoju sirovinu, ali i smanje pritisak na životnu sredinu", kaže vlasnik farme objašnjavajući koje su prednosti otvaranja još jednog mlina. Neki će se tako potpuno prebaciti na organsku proizvodnju. Na ovaj način, kaže Molberg, uz smanjenje troškova proizvođači će moći da smanje i cenu svojih organskih proizvoda koji će postati dostupni svima, a ne samo bogatim građanima. Da bi to bilo moguće celi ciklus proizvodnje mora da se odvija lokalno.

Ekonomski rizici proizvodnje

Još jedan skriveni ekonomski rizik za organske stočare proizilazi iz pravila američkog zakonodavstva koja prisiljavaju farmere da u svakom trenutku obezbede ekskluzivnu stočnu hranu za svoje životinje. To pravilo je osmišljeno da bi se izdvojili farmeri koji mešaju eko proizvedenu sa konvencionalnom hranom i zaobilazeći zakon smanjuju svoje troškove.

Nenamerna posledica tog pravila je da su farmeri ponekad prisiljeni da koriste konvencionalnu hranu jer druga jednostavno nije dostupna. Ako krdo ostane bez organske hrane, farmer gubi premiju na cenu, što znači da ide u minus. Što je bliže izvoru hrane, manja je verovatnoća da će doći do bankrota. Tako je prelazak na organske metode gajenja prihvatljiviji i sigurniji.

Profitiraće i manji proizvođači

Pa, šta je sve potrebno za gradnju jednog mlina? Koja ruka, noga, tri godine i 2,1 milion dolara, kaže Molberg. Od ovog mlina, profitiraće i hobi proizvođači jer će proizvodnja organske hrane biti dostupna u mnogim prodavnicama, i to za piliće, patke, zečeve, ćurke, krave, svinje, koze i ovce, pa čak i ribe.

Foto: depositphotos.com


Tagovi

Meso Stočarstvo Organska proizvodnja Sertifikovani organski proizvodi Stočna hrana


Autorka

Ivana Nađ

Više [+]

Ivana je urednica na Agroklub portalu. "Vaša uverenja ne čine vas boljom osobom. Delovanje čini."