Turizmom do jačanja stočarstva

Stočarstvo u BiH blago rečeno nije na zavidnom nivou, a to potvrđuju u posljednje vrijeme i negativni statistički podaci o padu brojnog stanja stoke u govedarstvu, ovčarstvu i peradarstvu. Ako se doda činjenica da je i proizvodnja u gotovo svim granama domaćeg stočarstva izuzetno mala, pa čak ni blizu evropskih prosjeka, jasno je da ova grana poljoprivrede ne napreduje.

Alarm za uzbunu se ne gasi

Brojni protesti farmera, neisplaćeni poticaji, skup repromaterijal i stočna hrana, usitnjeni zemljišni posjedi i neravnopravan položaj na tržištu su jasni pokazatelji da se već odavno upaljeni alarm za uzbunu ne gasi. Samo ozbiljna proizvodnja farmeru donosi i dobru zaradu.

Da bi stigli do ozbiljne proizvodnje koja bi imala ozbiljnu ulogu na stranom, ali svakako i na domaćem tržištu potrebno je osigurati ukrupnjene zemljišne posjede, kontrolu proizvodnosti na većim farmama u svim granama stočarstva, stvoriti jedinstveno matično knjigovodstvo i sprovoditi programe zaštite domaćih autohtonih vrsta. Do tada, jedno od rješenja za dodatnom zaradom farmerima ostaje pokušaj spajanja stočarstva sa turizmom jer imaju dosta vezanih tačaka.

Spojiti stočarstvo i turizam

Kad već ne ide proizvodnja koja nije ni blizu evropskog prosjeka, nedovoljan stočni fond, zabrana izvoza mesa peradi u EU, neuspostavljen sistem nacionalne proizvodnje i kontrole stoke osnovno pitanje je kako izvući onda najviše iz ovakve situacije u kojoj je stočarstvo u BiH. Moguće je, a i vrlo efikasno bi se pokazali programi zaštite i promocije domaćih autohtonih vrsta kroz ruralni razvoj i turizam.

Neosporna činjenica je da iz godine u godinu sve više turista posjećuje BiH, a pored prirodnih ljepota na prvom mjestu je gastronomska ponuda koja je raznovrsna i usko vezana za domaće autohtone životinjske vrste i proizvode koji se dobijaju njihovim uzgojem. Nešto što je jedinstveno i karakteristično za određeno područje uvijek je i primamljivo.

BiH se svakako može pohvaliti da pored jedinstvenih autohtonih vrsta domaćih životinja ima specifične njihove proizvode kao i načine pripreme što takvom proizvodu daje dodatnu vrijednost i veću prodajnu cijenu na tržištu. Tako da svaka grana stočarstva u tom smislu pored osnovne proizvodnje, ima i šansu za razvojem kroz turističku ponudu.

Govedarstvo

Gatačko govedo je bosanskohercegovačka autohtona pasmina domaćeg goveda. Nastala je u okolini Gacka, a danas se još na području Nevesinja, Bileće, Berkovića i Kalinovika uzgaja oko 8.500 grla gatačkog goveda. Jedan od najpoznatijih proizvoda od mlijeka ovih krava je gatački skorup ili kajmak, koji je prepoznatljiv proizvod na tržištu i postiže veliku cijenu.

Buša je primitivno govedo sa područja Dinarida. Bosanska buša ili kako se ranije u nekim krajevima nazivala Domarac, je balkansko primitivno govedo. Danas se buša najčešće može pronaći samo u najzabačenijim planinskim područjima BiH, a mlijeko dobiveno od buše koristi se u proizvodnji tradicionalnog sira iz mijeha, mješanjem sa neobranim mlijekom gatačkog goveda i ovce pramenke.

Ovčarstvo i kozarstvo

Neizostavna gastronomska ponuda je svakako janjeće pečenje ili poznatije kao "ražanj" što usko vezano uz tradicionalne bh običaje. Tako da kada je u pitanju ovčarstvo mnogo je razvijenija proizvodnja mesa tj. mlade janjetine, a i većina farmera svoju zaradu vidi u proizvodnji mesa, nego li je to slučaj sa mlijekom. Međutim na prostoru BiH ali i šire daleko poznat i cijenjen je vlašićki sir. Ovaj sir se izvorno proizvodi od nepasterizovanog, svježeg ovčijeg mlijeka autohtone domaće pasmine ovce vlašićke pramenke, odmah poslije muže. Pravi se uglavnom na planini u sirarskim kolibama (katunima) i obično se na planini čuva 2-3 mjeseca da zrije.

Stada koza u BiH su u većini slučajeva mala i nisu pogodna za komercijalnu proizvodnju zbog niskih prinosa domaće pasmine balkanske koze. Dobar primjer razvoja kozarstva može se prepisati od farmera nekih europskih zemalja čije farme imaju kooperantski ugovor o otkupu mlijeka sa klinikama, liječilištima i centrima za rehabilitaciju jer kozje mlijeko ima izuzetna ljekovita svojstva. Posebno značaj kozarstvo ima u proizvodnji polutvrdih i tvrdih zrelih sireva sa specifičnom proizvodnjom, koji onda imaju dodanu vrijednost, a mogu se naći u Hercegovini.

Konjogojstvo

Uloga konja kroz historiju u prošlosti pa sve do danas mnogo se izmjenila pa imati konja je postalo luksuz. Sve više se konji koriste za izložbe, jahaće svrhe, za rekreacijsko i sportsko jahanje. Terapijsko jahanje se pokazalo kao terapija koja znatno poboljšava rehabilitaciju i kvalitet života osoba s zdravstvenim poteškoćama.

Konji arapske pasmine, a posebno bosansko-brdske, vremenom su postali izuzetan brend Boričke visoravni na kojoj se nalazi i ergela bosansko-brdskog konja "Borike" nedaleko od grada Rogatica. Još 25. maja 2005. godine. postavljena je skulptura bosanskog brdskog konja ispred Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

Pozitivni primjeri

Da nije sve tako crno, i da ima svijetlih primjera održivog stočarstva u BiH pokazuju mnogi primjeri koji su zahvaljujući spajanju stočarstva sa turizmom uspjeli održati pa čak i proširiti svoje farme i zajednice. "Mali farmer" je farma magaraca u blizini Zavidovića na kojoj se uzgaja 12 magaraca i magarica. Farma je otvorena i pruža priliku za posjete, a osim slikanja i jahanja gdje naročito djeca uživaju, farma obezbjeđuje prihode i od prodaje magarečijeg mlijeka koje je 100 puta skuplje od kravljeg.

Na imanju Dražena Rašića u hercegovačkom selu Tihaljina je također odličan spoj turizma i stočarstva, a na ovom imanju prilikom posjete moguće je pronaći pravo malo bogatstvo domaćih životinja, krava, konja, ovaca, koza i magaraca. Otkako je cazinski kestenov med postao brend i geografski zaštićen proizvod pčelari uživaju sve više pažnje, a njihov proizvod lahko dolazi do kupca. Također od nedavno u BiH postoji i prva api komora, što je odlična prilika za dodatnom zaradom kroz promovisanje u turističkim ponudama.

Foto: Hayaain/Bigstockphoto