Klasičan uzgoj i tov junadi u postojećim okvirima za farmere nema svijetlu budućnost jer nije rentabilan ?!
Cjelokupnu situaciju oko tova junadi u BiH, zainteresovanosti farmera za taj posao ili njihovo odustajanje od ove proizvodnju, treba vratiti na početak i objektivno se suočiti sa činjenicama. Realno na domaćem tržištu nema dovoljno visokokvalitetne muške teladi tovnih ili kobinovanih rasa. Utovljenike stočari nemaju kome prodati osim registrovanim klaoničarima koji diktiraju svoju cijenu, a vrata EU tržišta su zatvorena i povrh svega enorman uvoz junetine već odavno je ugušio našu proizvodnju.
Dok se ove ključne stvari sistemski ne riješe, nema mnogo prostora i razloga za priču o nekom napretku ili razvoju uzgoja i tova junadi u Bosni i Hercegovini. Klasičan uzgoj i tov u postojećim okvirima za poljoprivrednike nema svijetlu budućnost. Prosto nije rentabilan, a u takvim okolnostima nove uzgojne tehnologije koje za rezultat imaju skuplji finalni proizvod mogu biti dobro rješenje, ali i tu se nailazi na niz ograničavajućih faktora. U suštini takozvana Baby beef proizvodnja podrazumijeva meso junadi koja su stara oko deset mjeseci sa oko 300 kg klaoničke težine u sistemu krava - tele gdje se ishrana, osim mlijeka bazira na ispaši ili dodatku druge voluminozne hrane.
Da bi ovaj tip uzgoja bio uspješan potrebno je ispuniti nekoliko preduvjeta, a oni su za naše farmere istovremeno i ograničavajući faktori. Visokokvalitetna muška telad sa domaćeg tržišta, zagarantovani otkup i stavka koja nikada nije našla svoje mjesto u Programima poticaja - proizvodnja Baby beef mesa. Visokokvalitetnu mušku telad tovnih rasa ili kombinovanih poput simentala vrlo je teško naći na BiH tržištu, a uvoz poskupljuje proizvodnju.
Baby beef meso u našoj zemlji ima veću prodajnu cijenu, pitanje je koliko lokalno stanovništvo ima kupovnu moć, a zatvoreno EU tržište stvara dodatni problem. Da nema jasne strategije u kojem pravcu treba da ide općenito stočarska proizvodnja kod nas, konkretno i tov junadi, jasno je iz mjera koje poduzimaju nadležne institucije. Neizvjesni pregovori svake godine sa stranim ministarstvima trgovine o kvotama i Sporazumima o isporuci svježeg crvenog mesa nisu strateški potezi, već parcijalno ublažavanje stanja već ugušene domaće proizvodnje.
U periodu od 2018. do 2020. godine prema podacima Ministarstva vanjske politike i ekonomskih odnosa, u BiH je uvezeno goveđeg mesa u vrijednosti od 273,2 miliona KM, a u istom periodu telećeg mesa je uvezeno u vrijednosti od 64,34 miliona KM.
Da se, recimo, samo pola od ovog iznosa - što je negdje oko 170 miliona KM uložilo u strateške mjere oživljavanja tova junadi u našoj zemlji, kroz Programe pomoći uzgajivačima u izgradnji infrastrukture, farmi, mehanizacije, kupovine visokokvalitetnih stada pa bi dalje oni sami vršili remont i proizvodili svoju telad ili se dio preusmjerio u tržišnu politiku i osigurale minimalne zadovoljavajuće otkupne cijene mesa, tov junadi i pomenuta proizvodnja kod nas bi se mogla postaviti na "zdrave noge" i biti dobar temelj za dugoročno riješenje problema.
Nažalost situacija je potpuno drugačija - prirodni proizvodni resursi stoje netaknuti, a štale svakim danom postaju sve praznije ?!
Tagovi
Autor