Tov ćuraka isplativ, ali - problem nedostatak tržišta i uvoz mesa

Već duži niz godina na ovim prostorima bilježi se pad proizvodnje ćurećeg mesa. Razlog tome su loši uslovi na tržištu, uvoz mesa, nepostojanje klanica kod nas, a ove godine učešće je uzela i pandemija virusom Covid-19. Uprkos svemu tome, pomenuta proizvodnja i dalje je zastupljena na manjim gazdinstvima gdje predstavlja dodatni izvor prihoda.

U odnosu na uloženo - više od duplo zarada

Mladi poljoprivrednik Sava Stojakov na svom imanju već petu godinu uzgaja ćurke i tu proizvodnju vidi kao vrlo perspektivnu. Zajedno sa roditeljima obrađuje oko 60 hektara zemlje na kojima su zastupljeni ratarski usjevi, a godišnje utove i oko 60 junadi, što im je primarna proizvodnja.

Ima li interesa za uzgoj tovnih purana u BiH?

"Porodični prijatelj mi je predložio da kupim guske od kojih bih prodavao mast, međutim odlučio sam se za tov ćuraka jer, po mom mišljenju, a i prema iskustvima drugih proizvođača koje sam čitao na raznim forumima po internetu, ćureće meso lakše ću prodati", navodi Stojakov.

Prve godine kupio je 50 ćurića, smjestio u improvizovani objekat, utovio bez većih problema i sve ih prodao nakupcu. Zarada je bila u odnosu na količinu novca koju je uložio i više nego dupla, što je njemu dalo motiv da proizvodnju poveća.

Druge godine već je uzeo 250 komada u tri ture i tada su krenuli problemi sa tržištem jer su jedni druge stizali, a prodaje nije bilo. Nakon dvogodišnjeg iskustva shvatio je da bi kupce trebalo tražiti odmah nakon kupovine ćurića, kako kasnije ne bi imao problema.

Broj ćuraka koji može brzo da proda

Tov počinje početkom jula kada kupuje posljednje ture tronedjeljnih jedinki i smješta u objekat koji je prošle godine napravio. Njegov kapacitet je 200 komada i na tom broju planira se zadržati jer toliko može i brzo prodati pa ne mora spuštati cijenu pred kraj, samim tim tako i najbolje zaradi.

"Ove godine imao sam problema sa nabavkom ćurića. Slabo je ko prodavao tronedjeljne, verovatno zbog vanredne situacije koja je bila na proljeće pa sam morao preko poljoprivredne apoteke kupiti mađarski hibrid Konverter koji se na kraju dobro pokazao."

Nipl pojilicama riješio važan problem

Kada stignu na farmu mladunci su već vakcinisani i spremni za tov, smjeste se u već pripremljen i dezinfikovan objekat, a kasnije je potrebno samo dodati im vitamine kako bi zadržali dobar imunitet.

Prema iskustvu mladog poljoprivrednika, najvažnije je da ne pokvase noge u pojilicama kada stignu na farmu jer ukoliko one budu mokre barem pola sata, sutra će najvjerovatnije uginuti. Ovaj problem domaćin je riješio postavljanjem nipl pojilica u novom objektu.

Zdravstvena bezbjednost mesa motiv stalnih kupaca

Ćurke se intenzivno hrane koncentratom do oktobra mjeseca kada dostignu 12 do 13 kilograma i tada se tov polako usporava. Mijenja se ishrana tako što se on miješa sa kukuruzom i tritikaleom, a kasnije se potpuno izbacuje. Takav način ishrane traje naredna dva mjeseca jer se njime ćurke "čiste" od antibiotika koji se nalaze u koncentratima. 

" Ja se lično vodim pravilom da ono što ne bih dao svom djetetu da jede neću prodavati ni drugima, time mi je savjest čista. Mislim da je kvalitet i zdravstvena bezbjednost mesa koju proizvedem razlog zašto imam stalne kupce koji kod mene svake godine dolaze da kupuju", kaže naš sagovornik.

Potražnja traje do polovine januara

Početkom decembra polako se završava tov. Tada ćurani imaju oko 16 kg, a ženke oko 13 kg. Prema njegovom mišljenju, do ove kilaže tov je isplativ i tada je konverzija oko 2,5 kg hrane za jedan kilogram prirasta. Daljim tovom, konverzija se povećava na pet do šest kilograma hrane za kilogram prirasta što smatra nerentabilnim.

Kupci najviše kupuju ovo meso od početka decembra pa sve do polovine januara, kasnije potražnja drastično pada.

U susjedstvu uzgoj purana i dalje na nivou hobija

"Ćurke najviše prodajem kupcima iz svog kraja, mada imam i dva nakupca koji pred kraj otkupe sve što ostane. Bez obzira na svoje stalne mušterije, stalno sam u potrazi za novim tržištem jer se može desiti, kao ove godine, da usljed pandemije opadne prodaja što se direktno odražava i na mene."

Cijena koju održava već nekoliko godina je 5,7 KM po kilogramu za žive ćurke, a u dogovoru sa mušterijama prodaje i uređene za 7,4 KM po kilogramu.

Problem uvoza i nedostatak klanica

Stojakov smatra da je najveći problem kod nas, u ovoj proizvodnji, prodaja jer ne postoji klanica, a dodatni izazov je i što se ćureće meso uvozi iz Njemačke.

"Na taj način se popunjava domaće tržište i 'ubijaju' naši proizvođači", smatra mladi poljoprivrednik.

Zbog ovakvih prilika ne planira intenzivirati proizvodnju, ali ukoliko se stanje poboljša, spreman je napraviti nov i moderniji objekat gdje bi kontrolisao temperaturu i druge uslove za tov. Time bi imao više tura godišnje, a tržištu bi tada mogao ponuditi ćuretinu tokom cijele godine.