Simptomi i liječenje osteomalacije kod ovaca

Osteomalacija (poroznost kostiju) predstavlja slabost kostiju ovaca, koja nastaje kao posljedica gubitka minerala (kalcijuma i fosfora), koji daju čvrstinu kostima. To je kronično oboljenje, a javlja se pretežno kod bremenitih ili kod ovaca u punoj laktaciji. Prema riječima diplomiranog inženjera poljoprivrede Radoslava Vujića, osteomalacija se naročito izražava tokom sušnih godina i u regijama gdje su pašnjaci podvodni, to jest gde je kvalitet trave loš.

Uzroci nastanka bolesti

Poroznost kostiju kod ovaca nastaje iz dva osnovna uzroka:

1. zbog pojačanog odvavanja i izlučivanja minerala iz organizma;
2. zbog nedovoljnog unošenja minerala ishranom.

Slabost kostiju može nastati u slučajevima kada organizam gubi veće količine kalcijuma i fosfora putem mlijeka, odnosno kada se znatne količine tih minerala koriste za izgradnju skeleta ploda kod bremenitih ovaca, uz nedovoljno unošenje minerala putem hrane. Da bi organizam ovaca nadoknadio gubitak ovih minerala i održao potreban nivo u krvi, on koristi minerale iz vlastitih kostiju, tako da poslije toga one postaju slabe, savitljive i neotporne. Ta pojava se zove deminralizacija, a samo oboljenje osteomalacija. U nastajanju osteomalacije značajnu ulogu igra i nedostatak vitamina D.

Simptomi osteomalacije kod ovaca

U početku oboljenja životinje ne pokazuju znake koji bi pobudili sumnju da se radi o osteomalaciji. U kasnijoj fazi, primjećuje se kod ovaca nastran apetit, koji se izražava u lizanju zidova, uzimanja prostirke, pijenju osoke i slično. Oboljele životinje su slabe na nogama i zato pretežno leže, gube apetit i mršave. Sjagnjene ovce rađaju slabo vitalnu jagnjad, neotpornu i podložnu drugim oboljenjima. Ovce u laktaciji smanjuju mliječnost, a vuna je slabog kvaliteta.

Kako se liječi i prevenira ovo oboljenje

Liječenje oboljelih ovaca sastoji se u davanju mineralnih preparata, naročito kalcijuma i fosfora, a zatim i vitamina D. Prije nego što se životinjama daju mineralni dodaci, dobro je da se ispita krv na sadržaj minerala kalcijuma i fosfora, kako bi se na osnovu toga odredilo koji mineral nedostaje. Tek nakon toga, može se pristupiti davanju odgovarajućih mineralnih preparata. S obzirom da se nedostatak minerala najčešće izražava u zimu i rano proljeće. U to vrijeme je potrebno ovcama priteći u pomoć i mineralne dodatke im ubacivati u hranu. To se naročito odnosi na sjagnjene ovce, kao i one koje su u najvećoj laktaciji. Dodavanje minerala se mora obavljati i za vrijeme sušnih godina, kada je hrana siromašna kalcijumom. Ako se ovce hrane pretežno sijenom i lucerkom, njima nedostaje fosfor i zato im treba davati zrnastu hranu, mekinje i slično.