Nažalost i u uzgoju životinja često vrijedi izreka da "od drveta šumu ne vidimo". S povećanjem grla i automatizacijom nekih procesa, dolazi i do "zaboravljanja" krava
Svako vrijeme nosi svoje breme, a nosi i dobro i lose pa tako i u govedarstvu ili uopšte u stočarstvu, ali ovaj put ćemo o kravama. U posljednje vrijeme sve je prisutniji proces digitalizacije i robotizacije na našim farmama, što je svakako za pohvalu. Međutim, tu treba biti i oprezan.
Ako uzmemo za primjer robot, njegov glavni cilj je, može se reći, da olakša čovjeku. Životinja je tu manje-više na istom. Kod nabavke robota, treba dobro da razmisliti, šta uraditi s onim vremenom, koje smo trošili na mužu. Svakako se treba počastiti i "dozom" odmora, a ostatak bi dobro bilo iskoristiti za posmatranje životinja.
Moderni uzgajivač je čovjek koji radi pod stalnim pritiskom, s potrebom natprosječnog znanja i iskustva o svom gazdinstvu, a prije svega o uzgoju životinja. Nažalost i u uzgoju životinja često vrijedi izreka da "od drveta šumu ne vidimo". S povećanjem grla po gazdinstvu i automatizacijom nekih procesa, dolazi i do "zaboravljanja" krava. Često se desi da je proizvodnja mlijeka u prvom, a sama životinja u drugom planu, dali smo već primjer robota.
Krava u svakom momentu daje iskusnom uzgajivaču znakove o tome da li se osjeća dobro, da li je zdrava ili obratno. Simptome nekih promjena možemo primijetiti na njenom hodu, ponašanju, stavu, prilazu ka hrani odnosno vodi te daljim pokazateljima ili osobinama životinje. Ako uzgajivač te pokazatelje, simptome, dugo prati, dobijene signale može veoma dobro iskoristiti za poboljšanje proizvodnje.
Uzgajivač treba da traži odgovore na sljedeća pitanja:
Svjesno posmatranje životinja je u suštini pomoćno sredstvo tome, kako bi farmer razumio stvarnost o stanju stada, bio upozoren o oboljenjima životinja i mogao poboljšati njihovu dobrobit i komfor, s krajnjim ciljem optimalnosti proizvodnje.
Kako uzgajivač može znati da se nešto dešava, dva dana pred ispoljavanjem bolesti krave je često pitanje. Ako sami naučite pronaći odgovor, moguće je uštediti mnogo novca koje ode na liječenje, ali i eliminisati posljedice mogućih padova u proizvodnji. A to je dobrobit i uzgajivača i krave. Kao osnovno, moramo shvatiti da krave imaju svoj "jezik". Vještina uzgajivača je koliko će ga naučiti, koliko će pažljivo slušati i kako će prepoznati kad krava želi nešto "reći".
Kako goveda vide, koliko spavaju i kojom brzinom mogu trčati?
Veliki problem na dosta gazdinstava jeste "operativna sljepoća". Ona je jedna od najopasnijih bolesti uzgoja, jer nosi rizik da se relativno vidljivi i razumljivi znaci, previđaju. Problem je što se lako prenosi i na druge uzgajivače. Najefektivniji lijek je neprestana obuka, samoobrazovanje i otvorena diskusija između interesnih grupa. Razmjena iskustava i ideja.
Drugi problem je "navika" - navići se je nešto jednostavno tako i da je krava zbog toga bolesna, je zadnji stadij pred gašenje proizvodnje.
Različiti autori se slažu da je jedan od najboljih načina razumijevanje krava, povremeni susreti s kolegama stočarima. Oni mogu mnogo pomoći u snižavanju efekata operativnog sljepila ili navike. Susrete treba organizirati po farmama, zajedno šetati po istim i razgovarati. Bez ljutnje - svaku kritiku shvatiti kao prijateljski savjet.
Sve što dolazi do naših čula – to možemo u krava, teladi, junica, bikova tj. u cijelom stadu posmatrati. Znakovi, impulsi, poruke koje nam životinje daju su u suštini tako jake, da iskusnog i razumnog uzgajivača ili savjetodavca direktno upućuju na intervenciju.
Uzgajivač prima informacije od životinja, prevashodno zbog toga da bi ostvario optimalno stanje u štali/stadu, a to jest najbolji odnos zdravlja i proizvodnje životinja. Čovjek bi se trebao truditi da napravi ravnotežu u svom stadu, jer se ona najbolje isplati.
Tagovi
Autor