Hraniva biljnog porekla različite botaničke pripadnosti mogu da se koriste kod ishrane svinja, konja i preživara. Svako ima svoje prednosti i mane.
Sa rastom cena energenata, žitarica i drugih inputa u poljoprivredi, beleži se i vrtoglav rast cena stočne hrane, pa se razmišlja o alternativama. Hraniva biljnog porekla različite botaničke pripadnosti mogu da se koriste kod ishrane svinja, konja i preživara, a neke predloge navodi stručnjak za stočarstvo Poljoprivredno stručne službe Beograd Dragoljub Krajnović.
Leguminoza koja se koristi u obliku zrna, mahune i brašna. Mahuna sadrži velike količine tanina, koji može depresivno da utiče na iskorišćavanje proteina, mada to u ishrani preživara može da bude i prednost pod određenim uslovima ili tačnije u situaciji neizbalansiranosti obroka, s obzirom na razgradivost proteina.
Jednogodišnja biljka puzavica, čiji se krupni plodovi koriste u ljudskoj ishrani, a semena i u fitoterapiji. Nakon vađenja semena koje služi za direktnu ishranu humane populacije ili za ceđenje ulja, ostaje obimna masa sa malo suve materije. Svinje je rado konzumiraju. Za preživare mora da se usitni, ističe Krajnović.
To je plod bukve (Fagus silvatica) koji je po hranljivoj vrednosti gotovo jednak kukuruzu. Najpogodniji je za ishranu svinja, a koristi se i za ishranu preživara. Sadrži alkaloid fagin, veoma toksičan za konje. Najbolje je da se koristi kao hranivo za tovne svinje, ali uz postepeno navikavanje, ili u zgnječenoj ili prekrupljenoj formi, jer u početku žirom povređuju usta. Poboljšava ukus slanine, ali joj nepovoljno menja fizička svojstva (smanjuje se čvrstina). Dovodi do promene viskoziteta svinjske masti, koja postaje gotovo tečna.
Po hranljivoj vrednosti hrastov žir najsličniji je ovsu. Može se davati i konjima. Gorak je, pa se pre upotrebe mora gnječiti, ljuštiti i potapati u vodu. Svinjama, ovcama i kozama se daje u količini do 1,5 kg/dan, govedima i konjima do tri kilograma na dan. Nije preporčljivo hranivo za životinje u periodu visokog graviditeta, kao ni za podmladak. Za razliku od bukovog žira, kvari ukus slanine i svinjske masti, a poboljšava konzistenciju.
To su plodovi divljeg (Aesculus hippocstanum) ili pitomog kestena (Castenae sativa). Pitomi kesten se koristi slično kao i žir, jer ima sličnu hranljivu vrednost. Divlji kesten ima gorak ukus, pa se pre upotrebe priprema slično kao i hrastov žir. Krave u laktaciji mogu da konzumiraju do pet kg/ dan. Odraslim svinjama, kozama i ovcama, može se davati do 0,5 kg kestena dnevno. I konji se mogu naviknuti na kesten mada daleko teže nego druge životinjske vrste. Takođe se odlikuju opstipativnim dejstvom, naglašava beogradski stručnjak.
Izvori
Tagovi
Autorka