Veoma su otporne i na bolesti, a mirnije su u odnosu na crne, manje arogantne, te je i to prednost uzgoja baš ova rase, napominje stočar iz Kovilja Sava Graorac.
Iako je stočarstvo bilo zastupljeno nekoliko kolena ranije u njegovoj porodici, dugo nije pokazivao interesovanje ka poljoprivredi. Međutim, nakon što je, sticajem drugih okolnosti, morao da zaustavi privatni posao, odlučio je da se posveti životu na selu u pravom smislu.
U svom domaćinstvu Sava Graorac iz Kovilja zaokružio je ceo proces proizvodnje suhomesnatih delikatesa - od uzgoja svinja, do same prerade. I to ne bilo kakvih, već belih, kako ih naziva, bačko-banatskih mangulica, a njegova baka ih je uzgajala još '60-ih godina prošlog veka.
"Dunav je '65 bio veoma visok, što prija ovoj rasi, držali su ih još nekoliko godina i zatim odustali od toga. A ja sam pre 12 odlučio da to obnovim, jer su jednostavne za uzgoj, to su poludivlje svinje, a rit, ravnica i ovo područje im potpuno odgovara. Vole da budu tamo gde je močvarno, gde ima dosta trave, a ovde je tako", objašnjava Graorac.
Danas ima oko 200 grla, a čuva ih u velikoj bašti, na otvorenom. Kaže da je bitno samo da imaju blato, rit i da su to najidealniji uslovi. Sneg i kišu lako podnose, te u toku zimskih meseci nije problem što su pod vedrim nebom.
"To je mađarska rasa, skoro cele su bele, samo su im njuška, papci i vrh repa crni. Kuštrave su, kao ovce. Teško podnose toplotu i vrućinu, ovog leta smo morali više da ih prskamo vodom, dva puta dnevno, i ujutru i uveče, zbog tropskih temperatura. Lakše im je u toku zime i kada je minus 15, nego na plus 40."
Veoma su otporne i na bolesti, kaže, a mirnije su u odnosu na crne, manje arogantne, te je i to prednost uzgoja baš ova rase. Ne napadaju se i ne ujedaju međusobno, što omogućava čoporativan uzgoj.
"Moraju da budu zagrađene svakako, ali mogu biti jedne pored drugih. Veće su na jednoj gomili, manje na drugoj, na trećoj prasići koji su se odbili od krmača, krmače posebno, imam nekoliko punktova za smeštaj", navodi Graorac.
Potrebno je samo da imaju pojilice, hranilice, dosta blata, a kako kaže naš sagovornik, svaka jede kad poželi - dva puta dnevno im dostavlja hranu koja stoji u hranilicama, ukupno za jedan dan "ode" oko 500 kg.
"Deo sam proizvodim, poput kukuruza, ječma i soje, ostalo nabavljam. Žitarice su im glavna hrana, ali vole da jedu raznovrsno, i travu i šargarepu. Jednom nedeljno sigurno dovezem punu prikolicu šargarepe koju pojedu."
Od drugih svinja razlikuje ih to što se duže hrane pre klanja, otprilike godinu i po dana do dve. Dostižu oko 150 kg u tom periodu.
"Čim se nešto brzo hrani i svinja se naduva, to nije dobro. Mi ih hranimo duže i dobijemo pravi kvalitet. One imaju taj pozitivan holesterol, meso im je veoma masno, što ih svakako izdvaja", napominje ovaj stočar.
Na godišnjem nivou zakolje oko 100 grla, a sve ide u preradu. Zapravo ih na klanje nosi u klanicu, odakle ih vraća u polutkama i prerađuje u suhomesnate proizvode. Pre mesec dana počeo je sa klanjem, otprilike tri u toku jedne nedelje, a prve na listi proizvoda koje pravi su kobasice.
"Čim zahlad'i, ja počnem. Sada je idealno vreme. Prvo pravim kobasice i odvaja se slanina, stavlja se u salamuru, tope se čvarci. Njihov vrat je fantastičan za roštilj, a od njih se dobija i veoma kvalitetan kulen. Kada uzmete parče mesa belih mangulica i stavite da se ispeče, kako stavite, tako i izvadite, ne smanji se uopšte."
S obzirom na to da je vrlo masno, prilikom pripreme kulena odvaja žilice kako bi mogao dobro da sazri i ne užegne.
"Već imam prve kulenove ove godine, imam pušnicu, nadimim, stavim u komoru i on zri. Ovi koje sam pravio u septembru, biće spremni za trpezu oko Nove godine, jer nije onaj u katama", navodi naš sagovornik.
Kupci najviše traže slaninu i to belu sapunjaru, a zatim i prošaranu. A ono što ne iskoristi za pripremu tog proizvoda, odvaja za čvarke. Tu su i šunke, namazi, suvi vrat, mast, a sve prodaje na pijaci u Beogradu, mnogobrojnim gastronomskim manifestacijama u Novom Sadu, kao i na kućnom pragu u Kovijlu. U svim procesima proizvodnje pomaže mu sin.
Tagovi
Autorka