Tovna rasa goveda odlikuje se visokim dnevnim prirastom, odličnom konverzijom hrane, visokim randmanom i jako kvalitetnim mesom. Plemenite rase goveda, tovnog tipa, gaje se u čistoj rasi radi proizvodnje podmlatka za remont stada, dok kod ukrštanja tovnih rasa, sa mliječnim rasama, dobijamo podmladak sa izraženim, hibridnim vigorom.
Uspješna proizvodnja goveđeg mesa na farmama zavisi u velikoj mjeri od genetskog potencijala i koncepta tehnologije tova. Genetski potencijal za intenzivnu proizvodnju su tovne rase goveda i njihovi melezi (križanci, op.ur.) i melezi (dvorasnih i trorasnih) mliječnih i tovnih rasa.
Tovna rasa goveda odlikuje se visokim dnevnim prirastom, odličnom konverzijom hrane, visokim randmanom i jako kvalitetnim mesom. Plemenite rase goveda, tovnog tipa, gaje se u čistoj rasi radi proizvodnje podmlatka za remont stada, dok kod ukrštanja tovnih rasa, sa mliječnim rasama, dobijamo podmladak sa izraženim, hibridnim vigorom.
Ovim načinom formira se savremeni sistem proizvodnje mesa baziran na mliječnom i tovnom govedarstvu koji je u biološkom smislu veoma dobar. Melezi dobijeni ukrštanjem tovnih i mliječnih rasa ne mogu se koristiti za zamjenu krava mliječnih rasa nego se koriste za zamjenu krava dvorasne genetske osnove koje se koriste za proizvodnju teladi, za tov. Dobijeni dvorasni melezi mogu se ukrštati sa trećom, terminalnom tovnom rasom kako bi se dobili trorasni melezi za tov i klanje.
U Velikoj Brtaniji najčešća kombinacija meleza za tov je između tovne rase Hereford i Frizijske mliječne rase, dok je na drugom mjestu tovna rasa Aberdin angus. Da bi postigli veću količinu muskulature uvedena je i treća rasa, Belgijsko plavo govedo, koje je karakteristično po naglašenoj muskulaturi zadnje četvrti.
Držanje stada krava za proizvodnju teladi za tov i klanje može da bude na farmama koje se nalaze na različitim nadmorskim visinama. Visoravni i brdski dijelovi bogati su u pogledu kabaste zelene mase koja je pogodna za tov do određene starosti i mase teleta, a zatim se prodaju kao tovni materijal za farme koje se nalaze u ravničarskim krajevima bogatim koncentrovanim hranivima na kojima se završava tov grla.
Danas u tehnologiji proizvodnje goveđeg mesa značajno mjesto zauzima sistem krava – tele. Ovim sistemom obuhvaćeno je više od 36% krava u Evropskoj uniji. Kod ovog načina proizvodnje goveđeg mesa važno je stalno primjenjivati ukrštanje rasa. Odgojene krave, melezi, daju veću količinu mlijeka od tovnih rasa što je jako povoljno za odgoj teladi. Dobrim kravama, melezima, krajem druge sedmice poslije telenja, može se dodati još jedno, tuđe tele na odgoj.
Telenje krava tovnih rasa u ovom sistemu je sezonsko, u jesen ili u proljeće. Telenje u jesen ima prednost jer podmladak postiže veću tjelesnu masu do prodaje, odnosno do starosti od 10 mjeseci, a samim tim i veći bruto prihod. Rođena telad u proljeće sa majkama na početku laktacije odlaze na pašnjake i uz sisanje počinju da pasu. Telad se odbijaju kada je završena sezona paše i odmah prodaju za dalji tov.
Telad mliječnih rasa koja se neće ostavljati za remont stada, rano se zalučuju i hrane zamjenom za mlijeko. U petoj sedmici života može se početi tov koji se razlikuje po učešću kabastih hraniva i žitarica u ishrani. Tov teladi obavlja se na pašnjacima pri čemu tov traje duže jer su dnevni prirasti mali. Goveda ovim načinom tova kolju se u starosti od dvije godine i više, sa većom klaničnom masom, tj. neto masom.
Randman i sastav trupa, odnosno, polutki zaklanih i utovljenih grla, predstavlja značajnu osobinu za vrednovanje konačnog proizvoda tova.
Težina goveđih trupova, odnosno polutki, kreće se od 45 do 60% žive mjere životinje pred klanje. Randman polutki najveći je kod utovnjenih bikova i kreće se oko 60%, dok je kod starijih krava oko 45%. U trupu goveda ima oko 75% skeletnih mišića zajedno sa tetivama, od 7 do 16% masti, od 14 do 18% kostiju.
Svježe goveđe meso sadrži oko 75% vode, proteina 21,5%, masti 2 do 8%, mineralnih materija 0,8 do 1,8%, ugljenih hidrata (glikogena) 0,5%.
Autor: Nadežda Zeljković, Savjetodavna Srpske
Izvori
Tagovi