Kako postići 32 praseta po krmači godišnje?

Kako postići 32 praseta po krmači godišnje? Nedavno je Gradišci na ovo pitanje odgovorio mr. sc Damir Rimac, dipl.ing.agr, savjetnik za svinjogojske sisteme u zemljama Jugoistočne Evrope, Gruzije, Armenije i Azerbejdžana u kompaniji Sano.

Njihov koncept tehnologije i proizvodnje, kako je pojasnio za Agroklub, počiva na sedam, bitnih "stubova", a to su prije svega kvalitetna genetika, biosigurnost i higijena, zdravstveni status farme, hrana i tehnologija hranidbe, uvjeti smještaja, management i na kraju same vještine i iskustvo farmera.

"Kada se govori o genetici ovdje se misli na visokoproizvodne moderne genotipove krmača kao što su Danbred, PIC/Danic i Topigs Norsvin koji su nekako najzastupljeniji na ovim prostorima", navodi Rimac i napominje kako savremeno svinjogojstvo zahtjeva i savremeni upravljački pristup koji se ne može zamisliti bez biosigurnosti.

Biosigurnosne mjere

Pod njom se, kako pojašnjava, podrazumijeva skup mjera koje se provode u cilju sprječavanja prodora infekcije izvana - vanjska biosigurnost, te onih koje se provode unutar stada, a koje za funkciju imaju minimizaciju postojećih infekcija i sprječavanje njihovog prenošenja između različitih kategorija životinja - unutarnja biosigurnost. Glavni zadatak provođenja biosigurnosnih mjera (BSM) na farmi je prevencija, kontrola i eradikacija (iskorjenjivanje patogena s određenoga područja uništavanjem svih zaraženih uzgojenih biljaka i alternativnih domaćina) ekonomski značajnih zaraznih bolesti.

Higijena i očuvanje zdravstvenog statusa farme podrazumijeva mjere i radnje za pravilno čišćenje i dezinfekciju objekata i prostora u kojima borave životinje. Hrana i tehnologija hranidbe obuhvata izradu uravnoteženih receptura za svaku pojedinu kategoriju svinja.

"Analiza krmiva koja se koriste za hranidbu različitih kategorija svinja preuzima vitalnu važnost u izradi pravilnih receptura za krmače, prasad i tovljenike. Sano laboratorij u Hrvatskoj jedan je od najboljih u EU te vrlo precizno određuje kako osnovne hranjive tvari tako i aminokiselinski profil unutar proteina samog krmiva, Amino NIR, ali i analizu mikroelemenata u sirovinama, X elements", ističe naš sagovornik.

U konceptu precizne hranidbe se, tvrdi, po tovljeniku može uštediti oko 20 kg u tovu, uz smanjenje konverzije i povećanje prosječnih dnevnih prirasta koji u modernom tovu svinja iznose preko 1.100 g/dan.

"Najveći problem i izazov za farmere je da shvate da upravljanjem i održavanjem kondicije krmača mogu značajno doprinijeti konačnom cilju, a to je velik broj zdrave i vitalne prasadi", kaže Rimac i ističe kako je ispravna hranidba krmača nakon zalučenja, tzv. "flushing" i "post-flushing" od vitalnog značaja, kao i hranidba suprasnih i dojnih krmača koje su bitno različite.

Ljudski faktor

Uvjeti smještaja se ubrajaju u još jedan bitan element same tehnologije pojedinih kategorija svinja zbog mikroklimatskih zahtjeva svake od njih. U ovome djelu farmeri moraju raditi na podizanju svoje tehnološke i stočarske svijesti.

"Ono što mi se nekako čini kao najveći problem je naučiti farmere da moraju planirati svoju proizvodnju i izrađivati planove na bazi mjeseca, kvartala, polugodišnje i godišnje planove. Planovi u svinjogojstvu se rade početkom 9. mjeseca tekuće godine do 31. decembra sljedeće godine", pojašnjava ovaj stručnjak uz napomenu da trebaju napraviti presjek/prosjek proizvodnje na farmi i usporediti je s npr. prosječnim rezultatima u državi (velike farme i male farme).

Jedina tačka koja se može promijeniti je organizacija u načinu upravljanja proizvodnjom što je ključ profitabilnosti i uspjeha. "Farmeri moraju shvatiti da je najveći dio odgovornosti za postizanje maksimalnog rezultata, 32 praseta po krmači godišnje, upravo u ljudskom faktoru. Iz toga razloga temelji sedam stubova proizvodnje moraju biti jaki i počivati na volji za učenjem, promjenama i želji za napretkom", kaže Rimac.

Kada je riječ o uvjetima smještaja, navodi kako su oni jedan od bitnih faktora, te da se idealni nalaze na modernim visokoorganiziranim kapital-intenzivnim organizacijskim jedinicama kakve su izgrađene jedino u Hrvatskoj i Srbiji, ako gledamo područje bivše Jugoslavije. No, napominje da je takve moguće osigurati i na manjim farmama, ali tada su nužna dodatna ulaganja u proizvodne kapacitete.

"Trenutno proizvodni uvjeti na farmama u BiH nisu idealni, ali se i u takvim uvjetima proizvodnja može odvijati uz pojačan naglasak na higijeni i biosigurnosnim mjerama kako bi se ista maksimizirala."

Univerzalni meni

Ne postoji, nažalost, "univerzalni meni", a na tome počiva koncept umjetnosti hranidbe, jer svaka kategorija svinja ima svoje zahtjeve, unutar koje ovisno o proizvodnim ili dobnim vrijednostima postoje pod zahtjevi, ali i svaki genotip ima svoje nutritivne norme. Da postoji, tada ovi prostori, prema njegovom mišljenju, ne bi oskudijevali sa svinjama i svinjskim kapacitetima i proizvodnjom svinja bi se svi bavili.

"Usuđujem se reći da je držanje krmača i proizvodnja prasadi vrlo sofisticirana, kompleksna i zahtjevna grana stočarstva koja neprestano evoluira i podiže ljestvicu samog managementa i vještina farmera", kaže ovaj stručnjak uz pojašnjenje da je to bez dobrih temelja jako teško pratiti, ali da je promjena na bolje moguća. No, proizvođači i farmeri moraju prvo donijeti odluku da se oni žele promijeniti i da žele učiti, samoeducirati se i pratiti nova tehnološka dostignuća.

Vitamini u ishrani svinja: Koji su uzroci nedostatka i gdje se mogu pronaći?

U BiH kao i u većini republika ex Yu, postoje "ostaci ostataka" starog uzgojnog programa koji se provodio na području bivše države što nije dobro jer s time se ne može biti tržišno konkurentan. Takav pasminski sastav je karakteriziran niskom produktivnošću i niskom razinom profitabilnosti i to prvo treba promijeniti zamjenom genotipova s modernim visoko proizvodnim genotipovima.

"Za ilustraciju u Hrvatskoj, preko 90 posto ukupnog fonda svinja čine samo dva moderna hibridna genotipa, PIC i Topisgs Norsvin, koji daju uniformne tovljenike za klaoničku industriju. Slično treba napraviti i u BiH kako bi farmeri bili i produktivni i profitabilni", smatra Rimac i dodaje kako treba iskoristiti sve mogućnosti koje država daje kako bi se proizvodnja modernizirala.

U Srbiji je, kako ističe, situacija takva da u velikim proizvodnim sistemima dominira Danbreed i Topigs Norsvin uzgojni program, dok je na malim farmama zastupljen također stari uzgojni program koji ne može biti konkurentan. 

Posmatrajući odnose proizvodnje u bivšoj državi, ističe, kako bi Danska i dalje imala 40 posto više svinja nego sve republike/države zajedno, ali sve one bi imale 3,3 puta više stanovnika i naravno 6,6 puta veću površinu za proizvodnju, te 18 puta manje svinja po stanovniku i 163 puta manje svinja po km².

"Sve to ukazuje da smo na tržištu beznačajni po proizvodnji i trebamo se okrenuti vlastitim resursima i njihovom stavljanju u puni pogon kako bi se uvoz za potrebe prehrane domaćeg stanovništva što više smanjio", dodaje.

Napominje i kako domaći uzgajivači moraju shvatiti da trenutno nisu ni produktivni ni profitabilni, a time ni konkurentni jer na tržištu se ne može nastupati usitnjeno i razjedinjeno. To je, ističe, karakteristika mentalnog sklopa farmera u cijeloj regiji bez obzira na teritorijalno porijeklo.

"Ponovo bih se vratio na sedam proizvodnih stubova Sano koncepta proizvodnje te bih zamolio sve farmere da naprave vlastitu samo procjenu kakvi su njihovi stubovi proizvodnje i da li imaju svih sedam?", poručio je na kraju našeg razgovora.