Silaža se uglavnom koristi kao kabasto hranivo u ishrani preživača. Ona mora biti ispravna i rastresita i imati dobre organoleptičke osobine. Zato je, kako tvrde stručnjaci, neophodno ispoštovati svaki korak njene pripreme, a evo savjeta kako da to pravilno učinite.
Dobro pripremljena silaža je kvalitetno, kabasto hranivo koje se koristi u ishrani preživača. Kako objašnjava diplomirani inženjer stočarstva Predrag Perić iz PSSS, ona mora biti ispravna, rastresita i posjedovati dobra organoleptička svojstva. To znači da silaža mora biti žutozelene boje, imati ugodan miris i optimalnu kiselost pH oko 4,2.
Perić napominje da siliranje najbolje treba obaviti po suhom vremenu. Optimalna temperatura za to je 20-25ºC. Ukoliko je temperatura suviše visoka, može doći do brzog isušavanja zelene mase. Zavisno o površini sa koje se ubira zelena masa, odnosno od kapaciteta silo objekta i raspoloživih strojeva, treba osigurati dovoljno radnika da bi se zelena masa silirala u što kraćem vremenskom roku. Pri tome treba odrediti pravi trenutak za ubiranje kompletne mase kukuruza. To je faza voštane zrelosti zrna (30-35% S.M.) i gdje je udio klipa u masi cijele biljke kukuruza do 40%.
To se praktično može učiniti na nekoliko načina:
Spremanje silaže se obavlja pomoću silo kombajna. Uporedno sa njim kreće se i traktor sa prikolicom. Silo kombajn kosi zelenu masu. Visina kosidbe zavisi od konfiguracije i čistoće parcele, ali i od brzine kretanja kombajna. On se kreće brzinom od 10-12cm do 20 cm, a može ići i do 40 cm, ukoliko konfiguracija i čistoća parcele nisu problematični. Kombaj na samoj njivi sjecka kukuruz i odlaže silažu pomoću zračnog elevatora u prikolicu. Masa se dalje transportira do silo objekta i tu se istovara. Pri istovaru treba voditi računa da na prikolici nema primjesa zemlje ili neke druge nečistoće. Istovarenu masu treba raširiti po cijelom silosu.
Debljina mase pri sabijanju treba biti 10-15cm, a najbolje je takvu masu sabijati traktorima točkašima jer oni imaju veći pritisak po jedinici površine. Masu bi neprekidno trebalo sabijati do završetka punjenja silosa. To, takođe, treba nastaviti i kada se punjenje završi i narednih 10-12 sati. Nabijanje je jedna od najvažnijih operacija kod spravljanja silaže. Zrak se istjeruje iz silo mase i prelazi se na anaerobne bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu. Provjera sabijenosti može se obaviti kretanjem po cijeloj površini silo mase, a naročito uz same krajeve silosa. Ukoliko dio obuće upada u masu, to pokazuje da sabijanje nije dovoljno.
Predrag Perić podsjeća na to da, u slučaju prekida siliranja, silos treba pokriti plastičnom folijom jer je važna operacija u spravljanju silaže i njeno pokrivanje. To se radi folijom koja spriječava pristup zraka i atmosferskih padalina. Plastična folija mora biti dobro zategnuta, a u sebi može imati žičanu mrežu da je glodari ne bi mogli pregristi. Folija se može opteretiti starim gumama ili vrećama napunjenim pijeskom, balama slame, zemljom da bi se iz mase što više istjerao zrak i da vjetar ne bi podigao zaštitni najlon. Folije mogu biti različite debljine i to od 0,15-0,20 mm, mogu se koristiti i deblje preko 0,20mm.
Ovako pripremljena silaža ne zahtijeva nikakve konzervanse i dodatke, pa se može koristiti poslije 35-40 dana. To je zato što biljka kukuruza spada u grupu biljaka koje se lako siliraju. Međutim, ako se želi postići visok kvalitet silaže, mogu se ubacivati bakterijsko-enzimski inokulanti ili drugi dodaci. Većina inokulanata se rastvara u manju količinu vode, a kasnije se unosi u vodu od 50-100 litara. Otopina se može nanositi leđnom ili vrtnom prskalicom na prispjelu masu prije gaženja, to jest sabijanja.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor