Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Lečenje životinja
  • 30.11.2022. 16:30

Hrvatski stočari kupuju lekove za životinje u BiH i Srbiji - zašto?

Manji uzgajivači stoke zbog visoke cene i nedovoljne edukovanosti lekove kupuju u BiH u Srbiji, a veliki imaju svoje veterinarske službe koje prvenstveno rade za vlasnika farme.

Foto: Depositphotos/SashaKhalabuzar
  • 130
  • 17
  • 0

Veterinarsko-medicinski proizvodi (VMP), jednostavnije rečeno, lekovi za životinje su neophodni za njihovu dobrobit, sprečavanje prenošenja bolesti između životinja i ljudi kao i bezbednosti hrane za ljude. 

Često smo svedoci povlačenja proizvoda životinjskog porekla sa tržišta zbog rezidua antibiotika, ali i pojave ozbiljnih zaraznih bolesti, koje se mogu izlečiti ako se pravovremeno reaguje i pristupi lečenju. Tu su i mnogi drugi izazovi sa kojima se susreću uzgajivači stoke, bilo da se bave živinarstvom, svinjarstvom, govedarstvom ili kojim drugim sektorom stočarstva.  

Otežano lečenje

S druge strane, cilj u Evropskoj uniji do 2030. je prepoloviti prodaju lekova, a kako bi se suzbilo širenje antimikrobne rezistencije zbog čega opšte poznate infekcije postaju neizlečive. Prvi na udaru su antibiotici. Ovaj je mesec Evropska agencija za lekove (EMA) u svom izveštaju objavila da se prodaja antibiotika koji se koriste za životinje gotovo prepolovila u periodu između 2011.-2021.

"Ne znam odakle im ti podaci, na osnovu čega ih rade", sumnjičav je doktor veterinarske medicine Anđelko Gašpar.

Kaže, velika se polemika vodi unutar Evropske unije unazad nekoliko godina, a u vezi upotrebe antibiotika i da je traženo da se inicijativa zabrane četiri, pet vrsta antibiotika zabrani, ne izglasa jer bi to otežalo sistem lečenja.

No, postoje mišljenja da je preporuka za smanjenje njihovog korišćenja u potpunosti opravdana, dakako i nužna, kako bi se na taj način u što većoj meri smanjila pojava antimikrobne rezistencije na pojedine lekove.

Većinu lekova može dati samo veterinar (Foto: Depositphotos/pressmaster)

"Dalje smanjenje korišćenja antibiotika u primarnoj proizvodnji, uzgoju domaćih životinja jedan je od temelja održivosti proizvodnje zdrave i sigurne hrane i jedan od osnova EU "zelene strategije" u narednom razdoblju", ističe doktor veterinarske medicine Tomislav Kiš.

Upotreba nije kontrolisana

Svrha ovih lekova je ta da, osim što služe za lečenje zaraznih i drugih bolesti, umanji patnju i bol životinja. Tako smo nedavno mogli čitati o tome kako teljenje za krave može biti vrlo stresno i bolno iskustvo, a pomoći im se može davanjem nesteroidnih antiimflamatornih medikamenata koji osim što umanjuju bol, imaju i druge prednosti. 

Ali, između vlasnika i same životinje najvažniju ulogu igra veterinar koji će nakon pregleda odlučiti na koji način će je lečiti, koji joj lek dati, šta preporučiti. 

Dok se u Srbiji stočari uglavnom oslanjaju na autoritet veterinara, u Hrvatskoj upotreba lekova nije kontrolisana, a razloga je više. 

Ako se mora primenjivati antibiotik, koji može propisati isključivo doktor veterinarske medicine, dakle uz recept, to podrazumeva trajanje sedam do deset dana.

"Dolazak veterinara, sam lek, aplikacija i sve što ide u sklopu toga, košta toliko da premašuje ekonomsku vrednost životinje. Onda ljudi pribegavaju tome da se sami snalaze, ilegalno nabavljaju lekove i samoinicijativno leče", kaže Gašpar ispred struke koja je, tvrdi, jako zainteresovana da upotreba i promet VMP bude kontrolisana jer kaže, problemi su višestruki. 

Kupovina u BiH i Srbiji

Kada kažemo da se stočari u Hrvatskoj sami snalaze, to znači samo jedno - odlaze u susedne zemlje, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu gde kupuju lekove koji su u zemljama Evropske unije - zabranjeni iz objektivnih razloga, kako kaže vanredni profesor Vladimir Margeta, a koji je i sam uzgajivač svinja. 

Naglašava kako je problem lečenja i bolesti posledica nepridržavanja zoo higijenskih i tehnoloških preporuka u uzgoju te da se sama bolest ne dešava slučajno.

"Tako hrvatski stočari odlaze u Srbiju i BiH gde su pojedini lekovi dozvoljeni ili jeftiniji i leče na svoju ruku. Nažalost, posledice su česte, to nije stvar za igrati se", upozorava precizirajući da treba poštovati karencu i dozu koja se često daje odokativno.

"To je posebno važno u sezoni svinjokolja. Događa se da u potrošnju, bilo osobnu ili za prodaju dolazi meso koje je sumnjivo što se tiče ostataka antibiotika ili kakvih drugih lekova", napominje. 

Treba paziti na karencu (Foto: Depositphotos/Jim_Filim)

Margeta još smatra da je uzgajivač je taj koji mora obaviti sve biosigurnosne mere, osigurati adekvatnu opremu, čizme, mantil i drugo.

A šta se dešava na velikim farmama?

Osim lečenja životinja bez konsultovanja struke, koju praktikuju mali uzgajivači, kod velikih nailazimo na drugačiju pojavu. 

Za razliku od humane medicine gde je pristup individualan, kako znamo, stočarska se proizvodnja bazira na velikim farmama i masovnom uzgoju, a onda je takvo i lečenje.

"Nekada je svaka životinja bila individua za sebe, kao čovek, i tako je bila tretirana od strane veterinara. Veterinarske službe same nabavljaju lekove i leče. Pitanje je u kojoj meri je zdravlje životinje, a onda i čoveka ispred ekonomskog interesa", pita se Gašpar te dodaje kako je ovakav sistem nasleđen iz socijalizma

"Tada ste imali velike poljoprivredne kombinate koji su imali organizovanu stočarsku proizvodnju. Te farme su bile državne, a u njima je radio veterinar koji nije bio radnik veterinarske stanice", objašnjava i dodaje da su one u to vreme bile osnovane za lečenje domaćih životinja po selima i manjim gazdinstvima.

"Kada je nastupila privatizacija, privatizovane su i farme, a kao organizacijski oblik je ostala i veterinarska služba. No, za razliku od onog vremena, njihovi veterinari više nisu državni niti rade za državu nego za vlasnika farme.

Nekada blago, danas samo stoka (Foto: Depositphotos/mulderphoto)

I Margeta smatra da je problem mentaliteta to što se ne poštuje struka.

"Gleda se da je krajnji proizvod što jeftiniji, a ulazni troškovi što manji, radi što većeg profita. Ali, to se ne sme događati na uštrb zdravlja i dobrobiti", upozorava i rezignirano zaključuje da je ovo samo mali kamenčić u brdu problema. 

Primere dobre prakse, a za kojima bismo se trebalo povesti vidi u Sloveniji i Austriji.

"Pre 15-ak godina Slovenci, kada su pravili dugoročnu strategiju razvoja poljoprivrede, povećali su broj savetodavaca za 400 odsto. Mi danas radimo suprotno, smanjili smo kapacitete savetodavne službe i danas ljudi ne znaju što i kako treba da rade, nemaju dovoljno informacija", zaključuje Margeta. 


Tagovi

Veterinarsko medicinski proizvodi Antibiotici Anđelko Gašpar Simptomi Srbija BiH Vladimir Margeta Tomislav Kiš Lekovi za životinje Lečenje životinja


Autorka

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi baštovanka s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.