Farma Trajkovski uzgaja najplodniju rasu ovaca na planeti

Poznavaoci često kažu da je ovca životinja koja najbolje konvertuje zelenu masu u šest svojih sjajnih dobara - daje jagnje, meso, mlijeko, vunu, kožu i najkvalitetniji stajnjak.

Pitamo Trajkovske, Anu i Gorana, zašto su odabrali baš rusku romanovsku vrstu ovaca i zbog čega su baš u Bezdanu, s obzirom da su do nedavno živjeli u Novom Sadu. 

"Goran je Somborac, a ja sam rođena u Užicu. Godinama smo dolazili u Bezdan u porodičnu kuću njegovih roditelja koja se nalazi u bajkovitoj ulici Kanalska obala. Oduvek smo bili fascinirani ljepotom ovog kraja, vodama i šumama koje okružuju mjesto i rezervatom prirode sa širokom lepezom biljnog i životinjskog svijeta," kaže Ana.

Prije nekoliko godina pojavila se prilika da kupe, kažu, predivnu kuću u neposrednoj blizini porodične, što su i uradili. Ana dodaje da je po njihovom mišljenju manja sredina mnogo zdravija za odrastanje djece, petogodišnjeg Strahinje i jednoipogodišnje Ene, nego što je danas Novi Sad.

Dragana Ćosić: Uzgoj romanovske ovce ima sigurnu perspektivu

Nabavili ovce da bi im održavale baštu 

Pri kupovini kuće, prvobitni plan je bio da u njoj provode jedan dio godine, a drugi u Novom Sadu. Međutim, činjenica je da najveći dio godine provode upravo u Bezdanu. 

"Uz kuću imamo zemljište koje svojom veličinom prevazilazi naše mogućnosti da ga obrađujemo za potrebe bašte ili voćnjaka bez neophodne mehanizacije, koju nemamo. Rezultat razmišljanja kako najbolje da iskoristimo taj prostor, uz koji imamo i veliku štalu, je bio da nabavimo par ovaca koje bi pasle i održavale poveliku livadu," objašnjava Goran i dodaje da je sljedeća dilema pred kojom su se našli koju vrstu odabrati. Navodi da su nabavili literaturu i počeli istraživanje koje ih je odvelo u pravcu Romanovske ovce. 

Ana dodaje da je svaka rasa ovaca kvalitetna i lijepa na svoj način i da svaka ima svoje specifičnosti, te da se uzgajivači usmjeravaju prema određenoj rasi u zavisnosti od toga šta žele u proizvodnji i sa kakvim uslovima raspolažu - od objekata do hrane. Visoka plodnost i velika brzina razmnožavanja, izdržljivost u svim vremenskim uslovima i otpornost, kao i ljepota nezahtjevne romanovske ovce odmah ih je osvojila, kao i miran karakter i društvenost. Prvih sedam umatičenih takozvanih carskih ovaca naselili su uskoro u njihovu farmu Trajkovski. 

Romanovska ovca može da se jagnji na svakih šest mjeseci 

Romanovska ovca je veoma stara rasa, nastala je u Rusiji sredinom 19. vijeka u dolini Volge u Jaroslavskoj oblasti. Ime je dobila po okrugu Romanovo-Borisoglebsk, koje se nalazi u okolini današnjeg grada Tutajev. 

Od Trajkovskih saznajemo da je specifičnost romanovske ovce, da mogu da se pare već poslije 30 dana od prethodnog jagnjenja te da su i po tome jedinstvene u svijetu. Dvije do tri sedmice kraće od drugih rasa nose jagnjad, koja dolaze na svijet od 138. do 143. dana, što takođe utiče da mogu da se jagnje svakih šest mjeseci. Već sa četiri do pet mjeseci spolno sazrijevaju, muška grla se po pravilu puštaju u priplod sa godinu i po dana starosti, a ženska kada fizički stasaju sa deset mjeseci do godinu dana. U prvom jagnjenju imaju prosječnu plodnost od oko dva jagnjeta, rijetko jedno, a dešavaju se i trojke i četvorke. Ističu kao veoma zanimljivo za ovu rasu da se godišnje od 100 ovaca u dva jagnjenja rodi i do 400 jagnjadi u prosjeku, te da su nerijetki slučajevi da i treći put u istoj kalendarskoj godini postane majka. 

Carska ovca prvi put u Bezdanu

Bezdan je prelijepo vojvođansko mjesto, veoma blizu Evropskoj uniji. Nalazi se pet kilometara od hrvatske, osam kilometara od mađarske granice. Više od 10 odsto njegove teritorije je pod šumama, pa su ljubitelji prirode, ribolova i lova njegovi česti posjetioci.

Od prije nešto manje od dvije godine, na imanju porodice Trajkovski, prvi put se u Bezdanu, poslije skoro 200 godina postojanja ove plemenite rase, nalazi i farma carske vrste romanovskih ovaca.

U farmi Trajkovski planiraju skorašnje proširenje smještajnog kapaciteta jer se broj ovih veoma zahvalnih ovaca ubrzano povećava. Najčešće su dobijali dva do tri jagnjeta po jagnjenju, ali kažu da ova rasa ima sposobnost da u zrelom uzrastu da i do pet mladunčadi. Sa 25 ženki u istom prostoru nalazi se i po jedan ovan. Za par godina uspjeli su da dođu do veoma kvalitetnih grla, a prvi sljedeći cilj i očekivanje im je da uskoro dođu do broja od 100 ovih u Srbiji najtraženijih ovaca.

Umatičena pedigrirana jagnjad sa HB brojevima

Osim visoke plodnosti i kvaliteta mesa, odlika ove rase ovaca je i dobra otpornost na vremenske uslove, pa joj zbog toga nije nužan poseban smještaj. 

Goran je istakao da je romanovska ovca srednje velika, da ta rasa ne spade u grupu tovnih - ženke dostižu od 60 do 65 kg, a priplodni ovnovi od 80 do 90 kg. Na plodnost utiču genetska predispozicija, kvalitet ishrane i starost životinje.

Dalje navodi da je romanovska ovca poliestrična životinja, može se pariti tokom cijele godine i lako se jagnji. Sa njom je lako ostvariti, pri adekvatnoj ishrani, 3 jagnjenja u dve godine ili 5 jagnjenja u 3 godine i pri nekoj prosječnoj plodnosti, ostvariti proizvodnju 4 jagnjeta po ovci u jednoj kalendarskoj godini. Romanovska ovca je rano zrela, a kasnostasna rasa. Spolnu zrelost dostiže već u starosti od 4-5 mjeseci, ali ne i biološko-fiziološku da bi bila eksploatisana u reprodukciji. Najbolje je da se ovan prvi put pripušta u uzrastu od 10 do 12 meseci ili kada ženke imaju 40, a najmanje 35 kg, a mužjaci kada su stari bar 12 mjeseci. Kasnostasnost romanovske ovce ogleda se u njenom rastu i razvoju sve do šeste godine života.

"Na rođenju jagnjad su crne boje. Mi smo odabrali da gajimo čistu rusku romanovsku ovcu, za proizvodnju priplodnog materijala, a nerijetko nam se javljaju uzgajivači koji žele naše mlade ovnove da koriste kao genetsku bazu za ukrštanje sa drugim rasama zbog povećanja plodnosti i učestalosti jagnjenja. Naša farma prodaje visokokvalitetnu žensku i mušku umatičenu pedigriranu jagnjad sa HB brojevima," dodaje Ana. 

U jednoj laktaciji do 300 litara mlijeka 

Kako je dalje navela, u jednoj laktaciji ova ruska ovca proizvede oko 300 litara mlijeka što je svrstava u srednju pa i visokomliječnu rasu ovaca, a ta osobina joj omogućava da samostalno othrani brojne jaganjce. Jagnjad sisaju dva i po mjeseca, a potom prelaze na zrnastu mješavinu ili granule i sitno sijeno, a odrasla grla, ukoliko postoje uslovi, najčešće se puštaju na ispašu. 

Kad je riječ o ishrani, ova ovca nije zahtjevna i bez mnogo biranja ješće svaku kabastu presovanu hranu, a svakako će se najviše obradovati lucerki. Prilagođena je za držanje u zatvorenom prostoru na jaslama, može, ali ne mora da izlazi na ispašu, koja joj svakako prija ukoliko postoje uslovi. "Sa 400 grama zrnaste hrane i dva do tri kilograma djeteline po grlu tokom dana, spremne su za lijepe rezultate u uzgoju. Prosječno jedna romanovka pojede vrijednost hrane od 100 evra godišnje," kaže Goran. 

Ističe da se meso romanovske ovce smatra delikatesom, sa veoma malo loja, randman mesa kod dobro hranjenih ovaca je 50% i peče se kao jare, ne duže. Odlično je za preradu i za sušenje, veoma cijenjeno zbog ukusa, sočnosti i odsustva specifičnog mirisa. Lako je svarljivo i ima ukus divljači, te se na Zapadu po restoranima služi kao specijalitet. Kosti su tanke i lake i udeo koštane mase je 9-10%. 

Za romanoske ovce subvencije od 2015. godine 

Na farmi Trajkovski kažu da rasa romanovske ovce doživljava veliku ekspanziju posljednjih godina i na domaćem i na inostranom tržištu. Kao rasa ova ovca je u Srbiji i Vojvodini priznata i uvrštena u uzgajivački program od početka 2015. godine, što znači da je matičenje i ostvarivanje subvencija na ova grla moguće tek u posljednje četiri godine. Tada su uvežena prva grla visokog kvaliteta, koja su ubrzo našla svoja mjesta na farmama proizvođača, koji danas ubiru plodove proizvodnje.

Čak i pri prodaji klanici, postoji znatna zarada jer država svako takvo grlo subvencioniše sa dodatnih 2.000 dinara (33 KM, op.ur.).

Zbog visoke plodnosti, relativno dobre proizvodnje mlijeka i velike vitalnosti, ovce ove rase su uvožene u različite krajeve balkanskih država. Cilj je bio ukrštanje sa domaćim rasama ovaca, gdje su ostvareni različiti rezultati. Lako i uglavnom same se jagnje, često se kao anegdota čuje da veterinari u šali znaju reći da ova grana stočarstva, kod ove rase, njima ne donosi posao.