Stanislava Borovac: Eko i etno sela potencijal su za seoska gospodarstva

Još  od osnovne škole voljela sam gledati dokumentarce. Omiljeni su mi bili oni o životinjskim i biljnim vrstama, a potom putopisni. I od tad  na popisu  mjesta koje želim posjetiti stoje neki gradovi (San Francisco, London, Amsterdam). U srednjoj sam školi  maštala kako ću Francusku obići biciklom. Na fakultetu sam se zaljubila u Irsku, a u to vrijem sam posjetila Italiju i nije mi bilo dosta deset dana da obiđem Rim dok mi je Asiz kao usputna  stanica  samo probudio želju za povratkom. Na nogometnom prvenstvu u Italiji Island je bio senzacija, a zahvaljujući putopisima u to vrijeme postaje najnovija točka na mome popisu. Različiti su razlozi zašto se moj popis ne smanjuje, već očito  proširuje,  ali to ne znači da se prestajem nadati  kako ću barem neke od tih odredišta i posjetiti. Ipak dok čekam da mi se kasica prasica napuni i još neki drugi objektivni uvjeti poslože, uživam gledajući prekrasne kadrove naše zemlje na blogu Hodopisi & Slikopisi pa ponekad posjetim i neko od odredišta koja su me s  fotografija tog bloga  privukla.

Iza bloga, Facebook stranice i Instagram profila Hodopisi & Slikopisi krije se svestrana Stanislava Borovac, prvostupnica politologije, fotografkinja, turistički vodič za Hercegovačko-neretvansku i Zapadno-hercegovačku županiju, planinarka, članica HPD Prenj 1933 Mostar, i pripadnica Hercegovačke gorske službe spašavanja (HGSS ) koja je zaposlena u Turističkom klasteru Hercegovina kao projekt koordinator. 

Promocija manje poznatih mjesta

Stanislava, kako je blog Hodopisi & Slikopisi nastao? 

Kad sam blog pokrenula zvao se "Stil, a ne moda. Ideja, a ne etiketa" i bio je to modni blog kroz koji sam predstavljala vintage stil, ali i domaće proizvođače odjevnih predmeta i modnih dodataka. Ime koje danas nosi blog je dobio 2014. godine. Tad sam radila za američko-irsku humanitarnu organizaciju i njihove članove sam rado vodila u obilazak Hercegovine, ali ne na ona mjesta na koja ih vode turističke agencije. Kako volim fotografirati, upravo su mi Amerikanci i Irci sugerirali promociju putem fotografija  manje poznatih, a također predivnih i zanimljivih mjesta Hercegovine. I evo već  petu godinu to i radim.

Je li vam vaš blog pomogao da dobijete posao u Turističkom klasteru Hercegovina?

Mišljena sam kako nam uskoro neće biti potrebni životopisi prilikom zapošljavanja već da će naši potencijalni poslodavci preko naših profila na društvenim mrežama dobiti sliku o nama i donijeti odluku žele li nas zaposliti. Moje fotografije i objave su sigurno imale dio utjecaja na moje zaposlenje. Blog mi je više pomogao u tome što sam zbog bloga već godinama bila sudionica na velikom broju različitih radionica i projekata na čemu sad zapravo i radim.

Stanislava Borovac: Turisti cijene domaću i kvalitetnu hranu

U opisu vašeg bloga piše kako je to blog o turističkoj ponudi, gastronomiji, ljudima i proizvodima Hercegovine, a nas iza Agrokluba najviše zanima vaše mišljene o stanju i budućnost seoskog turizma.

Eko i etno sela kod nas su uspješna i već privlače određeni broj turista godišnje, ali tu je još puno prostora za unaprjeđenje turističke ponude. Svjesni smo da se sve više ljudi polako vraća uzgoju vlastitog voća i povrća. Hercegovina kao regija ima odličnu klimu za uzgoj različitih vrsta voća i povrća. Sve od voća i povrća na mojim fotografijama uzgojili smo moja obitelj i ja i onda od toga napravili domaće proizvode. Turisti prepoznaju i cijene takvu hranu u ponudi, štoviše u turističkim ponudama već imate seoska imanja i gazdinstva koji u svojim paketima nude turistima branje voća i povrća i sudjelovanje u samom procesu proizvodnje.

Udruživnaje seoskih gospodarstava

Što bi trebali uraditi ljudi koji se misle baviti seoskim turizmom? Jesu li zadruge rješenje?

Udruživanje takvih seoskih gospodarstava svako bi bilo dobro. Kad se udružite, jačate svoju poziciju i imate prednosti i pogodnosti. Primjer toga je upravo i Turistički klaster Hercegovina čije  članice imaju smanjene troškove nekih pristojbi jer nastupaju zajedno. Pojedinačno bi ih to koštalo više. A tu je i zajednička prezentacija.  Spomenula bih još jednu zanimljivu inicijativu na čijoj se organizaciji radi. Riječ je o Klasteru lokalne hrane kojoj je cilj udruživanje lokalnih proizvođača radi zajedničke prezentacije i lakše distribucije lokalno proizvedene hrane do krajnjeg korisnika, bilo do naših građana bilo turista koji posjećuju našu zemlju.

Ono što je također važno, osim kvalitete proizvoda je i sama prezentacija istog. Proizvod ili usluga treba imati kvalitetan i autentičan vizualni identitet kako bi upravo njime privukli kupce i posjetitelje.

Suradnja vladinog i nevladinog sektora

Što bi trebale uraditi vlasti po pitanju razvoja seoskog turizma?

Vlast treba zajedno sa nevladnim sektorom surađivati, kao što to i radi, kroz radionice i zajedničke projekte i naći zajedničko rješenje za poboljšanje takvog vida turizma. Evo i sam Turistički klaster Hrecgovina je pokrenut kroz Regionalnu agenciju za Hercegovinu REDAH, a prije spomenuti Klaster lokane hrane bit će  osnovan kroz projekt BACAR koji za cilj ima jačanje institucionalne infrastrukture u sektoru malih i srednjih poduzeća s ciljem unaprjeđenja kroz razvoj klastera u sektoru turizma, lokalne hrane i kreativne industrije.

Moji pratitelji su moji prijatelji

Javljaju li vam se ljudi za promociju svojih proizvoda?

Naravno. Moram naglasiti da promoviram samo one proizvode koje koristim i s čijom kvalitetom sam zadovoljna. Najčešće promoviram domaće kozmetičke proizvode, neka mjesta ili događaje koje posjećujem. Prva sam i postavila hashtag #ovojebihproizvod. Mojih 4000 pratitelja smatram svojim prijateljima i oni imaju povjerenje u mene tako da stojim iza svega što objavim. Jako me veseli kad dobijem pozitivnu povratnu informaciju od svoj pratitelja koji mi u poruci jave kako su posjetili  mjesto 30 minuta udaljeno od njihove kuće zahvaljujući mojim fotografijama.

Posjećuješ li sajmove?

Posjećujem kad god mogu sve sajmove i one lokalne i regionalne kao što su Dani trešnje, Mali božićni sajam u Čapljini, Mostarski gospodarski sajam, Mediteranski sajam  u Stocu… Na sajmovima susrećem zanimljive ljude koji nude nove i kvalitetne domaće proizvode.

Fotografija vrijedi tisuću riječi

I na kraju, ali to  ne znači da je manje važno pitanje, zašto se blog zove Hodopisi & Slikopisi?

Putopisci Željko Malnar i Zuko Džumhir najdraži su mi i putopisci. Putopisne emisije Zuke Džumhira zovu se Hodoljublja i to je ime bilo zauzeto, a ja se trudim voditi zdrav život jer to moje zdravstveno stanje zahtjeva. Imala sam tri operativna zahvata i hodanje i priroda me vraćaju u život. Više volim popiti kavu u prirodi nego u nekom kafiću. Ponesem termosicu, neki kolačić i hodam i kad naiđem na lijepo mjesto, zaustavim se, popijem kavu i fotografiram. Uvijek sam se dobro izražavala riječima i kad sam  tek počela objavljivati na blogu moji su tekstovi bili duži,  tako da sam u imenom bolga spojila sve ono što volim - hodanje, slikanje i pisanje. S vremenom sam u fotografiranju bila sve bolja i bolja. Budući da jedena dobra fotografija vrijedi kao tisuću  riječi, na mom blogu sad prevladavaju fotografije.

Slažete li se sa Stanisalavom  da fotografija vrijedi tisuću riječi i hoće li vas kao i mene privući da iziđete iz kuće i obiđete manje poznata mjesta provjerite u foto galeriji ispod članka.