Domaćini odrasli na šljivi, a ponosni na svog Husein-kapetana Gradaševića. Šta je to tako posebno u gradu na kojim se uzdiže Bijela kula?
Među obroncima Majevice i Trebave, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, smjestio se poznati voćarski kraj i jedan od najvećih proizvodnih i trgovačkih centara šljivom - Gradačac.
Defter, katastarski porezni popis iz Osmanskog perioda, 1634. je prvi dokument u kojem se ovo mjesto javlja pod sadašnjim svojim imenom. Najveća zasluga za prosperitet ovog kraja pripada nasljednim kapetanima iz porodice Gradaščević: Osmanu i Muratu, a naročito, Huseinu, bolje poznatom pod imenom "Zmaj od Bosne". On je jedna od najistaknutijih historijskih ličnosti u BiH, opjevan u pjesmama i česta je tema sevdalinki.
Prvo naredno po čemu je Gradačac poznat je šljiva, kao najznačajniji voćarski proizvod ovog kraja. Ovdje ona nije "obično voće", othranila je i odškolovala mnoge.
"Kako je došlo do toga da šljiva bude nama tako bitna i važna za naš koliko ekonomski, a tako i socijalni život ne zna se sa sigurnošću, sve što trenutno mi znamo o voćarstvu u Gradačcu, znamo da se ono sigurno razvija već pet stoljeća i da je uvijek ovo područje BiH bilo izrazito voćarski kraj, kao i vinogradarski", priča nam Senija Muftić Mujkanović, turistički informator u Turističkoj zajednici Gradačac
Početkom 16. i 17. vijeka ovdje su bili i veliki nasadi vinove loze. Poseban značaj za trgovački razvoj pripada i Ali-agi Kučukaliću, trgovcu iz Brčkog, koji je još u 19. vijeku sa Austro-ugarskom sklopio ekonomski ugovor kojim će njihovoj vojsci isporučivati pakete suhog voća iz Gradačca i Brčkog.
Jedna od zanimljivih priča kako su ovdje počeli da slave šljivu, je da je na području Vučkovaca, krajem 60-tih godina ona toliko rađala da seljaci nisu znali kako da je plasiraju na tržište, a i nisu imali razvijenih tržišnih tokova.
"Zna se da su oni '68. godine na svojim kolima, tada vjerovatno nije bilo ni traktora s područja Vučkovca obrali svu šljivu i u koloni zaprežnih kola dovezli je u Gradačac", dodaje Muftić Mujkanović.
Taj postupak voćara izazvao je zanimanje šire javnosti. Prepričava se i kako se u to doba u Gradačcu ništa nije dešavalo te da je vladala prava ljetna monotonija. Kako bi oživjeli čaršiju, grupa entuzijasta pokrenula je priču o izložbi šljive koja bi bila obilježena i muzičkim programom i nazvali je Dani šljive. Prema pisanim dokumentima i svjedočenjima aktera prošlih događaja, 1969. godine, rod šljive je bio nezapamćen.
"Zbog kvaliteta zemljišta, zbog velikog broja sunčanih dana i geografskog položaja na kojem se sade voćnjaci šljive, ta šljiva je imala optimalan sastav potrebnih vitamina, vode i bila je izvrsna kako za proizvodnju džemova, sokova, rakije, tako isto i za sušenje", pojašnjava naša sagovornica.
Ovdje se danas proizvedu hiljade tona šljive, odnosno oko 50 posto ukupne godišnje proizvodnje ovog voća u Bosni i Hercegovini, a izvozi se i na tržište Evropske unije. Veliki dio ide i u preradu. Skoro da nema avlije bez barem nekoliko stabala, a domaćini spravljaju i različite đakonije od njih – poput sokova, džemova, pekmeza, bestilja, koje koriste i za pripremu različitih poslastica.
Vremenom su Dani šljive, prerasli u Međunarodni sajam poljoprivredne i prehrambene industrije - Sajam šljive, koji se obilježava svake godine krajem avgusta. Tada Gradačac postaje centar regiona, u koji hrle posjetioci iz svih krajeva BiH, ali i iz susjednih država.
"Mi u Gradačcu kažemo da je to naš najbolji turistički proizvod jer zaista on okuplja mnoštvo delegacija, okuplja veliki broj posjetilaca i turista", kaže Ensar Mešanović, direktor Turističke zajednice Gradačac.
Bude to svakako prilika i za obilazak Bijele kule Zmaja od Bosne, smještene u kompleksu Starog grada. Utvrda je bila kapetanovo sjedište i služila je za vojnu i administrativnu upravu. Podignuta je na najvišoj tački, gdje završava posavska ravnica i počinju se uzdizati bosanska brda. Odavde se pruža pogled na pet gradova – Odžak, Bosanski Šamac, Orašje, Brčko i Modriču.
"Husein-kapetan Gradaščević je najpoznatiji gradačački kapetan, rođen je 1802. godine u Gradačcu, našao se na čelu gradačačke kapetanije nakon što su mu ubili njegovog brata Murat-pašu", navodi Mešanović.
Bio je vojskovođa u službi Osmanlija, a kasnije bosanski kapetan koji se borio za autonomiju u Osmanskom carstvu. Tokom svog kapetanstva, stekao je ugled u narodu zbog mudrog vladanja i tolerancije. Godine 1831. izabran je za vođu pokreta za bosansku autonomiju, a preuzeo je i titulu vezira. Brzo je otjerao osmanlijskog vezira i ostale protivnike bosanske autonomije te tako postao de facto vladar Bosanskog pašaluka.
"Kula Husein-kapetana Gradaščevića je nacionalni spomenik BiH, poznata je u narodu kao Bijela kula, jer zidine koje je okružuju su nastale prije Husein-kapetana, kad se on pojavio sagradio je Bijelu kulu na platou, na zidinama", kaže direktor Turističke zajednice.
Unutar široko razvedenih bedema ovog fortifikacionog sistema koji ima tri ulaza osigurana kapi-kulama, nalazi se oko 18 m visoka, od opeke sagrađena kula s tornjem na vrhu. Masivno građeni četverospratni toranj, kvadratne osnove, visok 22 m, najmlađi je objekt te vrste u Bosni i Hercegovini.
Zanimljivo je da ovdje nisu dolazile žene, osim majke Husein-kapetana Gradaščevića, naime Melek-hanuma je jednom otišla na Bijelu kulu, i to samo, kako bi izdala naredbu u trenutku kada je kapetan bio odsutan, a stražar primijetio da se austrijska vojska priprema i da prijeti opasnost.
Danas je Bijela kula simbol Gradačca. Zauzima centralno mjesto na grbu Grada i predstavlja jednu od najznačajnijih historijskih građevina u Bosni i Hercegovini, a ovaj nacionalni spomenik godišnje posjeti hiljade ljudi. Na njenom vrhu se nalazi restoran, u kojem se služe tradicionalna bosanska jela.
Još jedna destinacija koja oduševljava u ovom gradu je izletište i odmaralište "Ranch", na kojem se posjetiocima nudi jahanje konja, a nalazi se tek na 15 minuta vožnje od centra grada. Nazivaju ga turističkim čudom i mjestom gdje se sastaju priroda i užitak.
Dom je ovo za različite vrste životinja, a prvo mjesto svakako zauzimaju konji, brdsko bosanski, arapski i punokrvni englez. Za sat vremena jahanja, posjetioci izdvajaju oko 20 KM, u zavisnosti od termina. Na samom ranču je i restoran u kojem se nude različita jela domaće kuhinje.
I ovo su samo neke od destinacija u Gradačcu koje toplo preporučujemo. Ljubazni domaćini uputit će vas i na brojna druga izletišta i zanimljive lokacije. A, mi se uskoro javljamo sa novom pričom iz nekog drugog kraja.
Kompletnu posjetu ekipe Agrokluba Gradačcu, pogledajte u videu:
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Partner
12 bisera ruralnih potencijala Federacije Bosne i Hercegovine
Sarajevo,
Bosna i Hercegovina