Drago Mandić: Nesporazum je kriv što se bavim sirom

Obronci planina Osječenice, Klekovače i Grmeča čuvaju tradiciju proizvodnje autohtonih petrovačkih sireva. Da ovi kvalitetni sirevi ne bi otišli u zaborav, brinu se pojedinci koji vide veliki potencijal i šanse za razvoj ruralnih područja. Takav je i Drago Mandić, koji je za petrovački kraj vezan porodicom supruge Mileve.

Na selima sve manje ljudi, a potencijali za razvoj veliki

Skoro dvije decenije, Mandići drže restoran na jezeru Bočac, a sirom se opskrbljuju od domaćina iz petrovačkih sela u kojima trenutno živi mali broj ljudi i to pretežno stanovništvo starije životne dobi. Sa plasiranjem petrovačkog sira malo široj javnosti, porodica Mandić je krenula sasvim slučajno prije 3 godine, a sve je pokrenuo jedan mali nesporazum.

“Naručili smo 2-4 sirca, ali smo dobili 24 komada sira. U tom momentu nismo znali šta ćemo sa tolikim sirom, ali smo ponijeli sve sa sobom. Sutradan se pred restoran zaustavio autobus i putnici su kupili 18 komada sirca. S obzirom da domaćini iz sela u okolini Petrovca polako napuštaju proizvodnju sira, odlučio sam da s ovim ljudima uđem u partnerstvo tako što ću od njih otkupljivati sir i raditi na promociji petrovačkog sira. Nadam se da ćemo uskoro moći otvoriti i malu mljekaru te time ojačati lokalnu zajednicu”, govori Drago Mandić i dodaje:

“Iako ima potencijala za razvoj stočarstva i mliječne industrije, te proizvodnju ljekovitog bilja, mlade osobe odlaze iz ovog kraja, što je na žalost specifično za gotova sva ruralna područja u zemlji".

Sir od kojeg se kratko živi, samo 100 godina

Trenutno Mandići sarađuju sa oko 50 kooperanata iz sela Prkosi, Vrtoče, Bjelaj, Klenovac, Kolunić, Krnja Jela, Smoljana, i drugim iz petrovačke visoravni, a svi sirevi su kućne radinosti i proizvode se od kravljeg mlijeka. Najčešće se proizvodi klasični sušeni tvrdi sir, kajmak, te autohtona petrovačka basa i sirac, a eksperimentiše se i sa sirom sa začinima.

Kapacitet proizvodnje varira, te se u 5 - 10 dana proizvede oko 50 kg sira, a sav sir se proda na raznim manifestacijama i sajmovima. Za kvalitet sira Drago Mandić se voli našaliti pa za sireve iz petrovačkog kraja kaže:

“To je sir od kojeg se kratko živi. Suprugini baka i deda su imali samo 86 godina braka”. U posao oko plasmana sira, pored Drage, uključeni su njegova supruga Mileva i sin Marko.

“Trava iva od mrtva pravi živa“

Specifičnost mlijeku krava sa područja sela Vrtoča i Prkosi, a time i mliječnim proizvodima, daju geografske, klimatske te odlike biološke raznolikosti terena.

"Ovo područje je na nadomorskim visinama koje se kreću oko 1000 metara, a kraški, suvi i sunčani teren karakteriše brojnost ljekovitog bilja. Zastupljena je trava iva (Teucrium montanum) koja je visoko cijenjena kod gorštaka, te je zbog njene izuzetne ljekovitosti i dobila izreku "Trava iva od mrtva pravi živa". Upravo zbog ovih uslova, mlijeko krava koje su na ispašama, a u toku zime se hrane sijenom ljekovitih livada, je dosta blisko kozjem mlijeku i mliječna masnoća mu se kreće od 3,8 - 4,2%" naglašava Marko i dodaje kako tvrdi sir ovog kraja ima jednu vrlo rijetku osobinu, jer je to jedini sir na Balkanu koji već nakon 2-3 dana počinje da dobija jaku žutu boju.

Autohtona petrovačka basa, hrana naših predaka

Basa je meki svježi kremasti sir, koji se najviše koristi kao namaz. Spada u autohtone bosanskohercegovačke sireve i karakteristična je za područje Bosanskog Petrovca. Ovaj sir se, pored ovog kraja, jedino još proizvodi u domaćinstvima u Lici (Republika Hrvatska), te u nekim selima na Kavkazu. Poznata su mnoga ljekovita svojstva base i njen pozitivan uticaj na rad probavnog sistema i funkciju jetre.

Foto: Tatjana Suhajček