Riba je, kažu, namirnica budućnosti, kako zbog svojih nutritivnih i preventivnih vrednosti, tako i zbog činjenice da Srbija raspolaže ogromnim resursima za gajenje slatkovodnih vrsta riba.
Proizvodnja ribe u Srbiji decenijama stagnira. Uglavnom se gaje dve vrste riba; šaran u toplovodnim i pastrmka u hladnovodnim ribnjacima. Prosečna godišnja proizvodnja šaranske ribe je oko 6.000 tona, a ove godine se procenjuje na 5.000 tona sa oko 10.000 hektara "vodenih njiva", odnosno aktivnih ribnjaka. Iz hladnovodnih bazena biće izvađeno oko 2.000 tona pastrmki.
Prosečna godišnja potrošnja ribe po stanovniku u Srbiji je pet-šest kilograma, odnosno ukupna potrošnja je 35 do 40.000 tona godišnje. S obzirom na velike uvozne količine, krajnje je vreme da se znatnije poveća proizvodnja ribe u našoj zemlji.
"Resursi su veliki. Samo u Vojvodini je oko 200.000 hektara zemljišta koje se ne može koristiti za druge namene, a pogodno je za izgradnju šaranskih ribnjaka. Posle dve-tri decenije uspešne eksploatacije ribnjaka, ta zemlja bi bila plodna za gajenje poljoprivrednih useva. Finansijska ulaganja za izgradnju šaranskih ribnjaka ako se, na primer, ribnjak od 50 hektara projektuje na pet jezera veličine deset hektara, iznosila bi od sedam do devet hiljada evra po jednom hektaru", kaže profesor dr Zoran Marković sa Poljoprivrednog fakuleteta u Zemunu i dodaje da kad je u pitanju izgradnja pastrmskog ribnjaka, jedan ar bazena košta kao jedan hektar šaranskog ribnjaka, odnosno sedam do devet hiljada evra.
U proizvodnji riba sa više od 90 odsto dominiraju šaran i kalifornijska pastrmka, a znatno manje se gaje: som, smuđ, beli i sivi tolstolobik, beli amur na šaranskim ribnjacima, kao i kečiga i sibirska jesetra u RAS vodenim sistemima.
"Kao prateća vrsta ribe u šaranskim ribnjacima gaji se amur koji pase samoniklu travu u ribnjaku, pa ga ribari zovu 'vodena krava'. Tolstolobik - beli i sivi, jede sitnu travu i zooplanktone. Ove dve biljojede vrste treba naseliti u ribnjak samo ako u njemu ima dovoljno prirodne hrane, jer sa dopunskom ishranom njihova proizvodnja neće biti isplativa."
Sadašnja subvencija za prodati kilogram ribe je 10 dinara, što je nedovoljno. Ribari traže da se poveća četri-pet puta. Kada je reč o državnim finansijskim podsticajima za izgradnju novih i renoviranje postojećih ribnjaka, proizvođači šarana mogu da očekuju do osam, a proizvođači pastrmke do dva miliona dinara.
Inače, u Srbiji ima oko 500 registrovanih poljoprivredno-ribarskih gazdinstava, ali se komercijalnom proizvodnjom šarana i pastrmke bavi 160 proizvođača.
"Jedno gazdinstvo bi mogla da osigura svoju egzistenciju proizvodnjom deset tona ribe, što se u uslovima pastrmske proizvodnje može ostvariti na površini od 250 kvadrata, odnosno sa pet hektara šaranskog ribnjaka, u poluintenzivnoj proizvodnji ili sa 1,5 hektara u intenzivnoj", ističe profesor Marković.
Ekonomska povoljnost je i ta što se u proizvodnji šaranske ribe upotrebljava hrana sa sopstvenog gazdinstva - pšenica, ječam, kukuruz, soja, a imamo i fabrike za proizvodnju ekstrudirane hrane za pastrmke.
Tagovi
Autor
