Biljke za zelenišno đubrivo svojim korenjem prave zemljište propusnim što poboljšava pristup vlage i vazduha. Zbog toga ih još nazivamo "zelenim plugom".
Zemljište za uzgajanje biljaka postaje sve siromašnije, a ni upotreba sve skupljeg đubriva ne deluje ohrabrujuće. Postoji mnogo načina za poboljšanje i vraćanje njegove plodnosti, a zelenišno đubrivo (siderati) je najpristupačnije i relativno ga brzo popravlja.
Kao đubrivo možemo koristiti razne biljne vrste jer obogaćuju zemljište organskim materijama koje se brzo raspadaju. Uglavnom se radi o jednogodišnjim biljkama koje brzo niču, razvijaju koren i nadzemnu zelenu masu. Obično njihov razvoj traje do četiri sedmice. Kada ih posejemo rano u proleće, mogu se upotrebiti kao malč kada se pokose ili se zaoravaju da bi bile đubrivo.
Biljke za zelenišno đubrivo možemo sejati kao monokulturni ili mešoviti usev. One svojim korenjem prave zemljište propusnim što poboljšava pristup vlage i vazduha. Zbog toga ih još nazivamo "zelenim plugom". Osim poboljšanja karakteristika tla, vraćaju se organske materije u vidu zelene mase pri čijoj razgradnji nastaje humus. Snabdevamo zemlju mineralnima (makro i mikro elementima).
Ovi usevi u zavisnosti od vrste koju posejemo deluju na karakterističan način. Pravim izborom zemljište možemo da obogatimo određenim mineralima i drugim materijama i eliminisati trenutne nedostatke. Kada je ono teško i zbijeno, potrebno je posejati biljne vrste koje imaju snažan koren koji će da ga učini propusnim i pogodnijim za obradu i uzgajanje.
Čim se sneg otopi i zemlja odmrzne, možemo započeti setvu za zelenišno đubrivo koje su otporne na hladnoću. Takve vrste su: raž, ovas, repica, facelija i slačica. One u zelenoj nadzemnoj masi sakupe velike količine azota koji nakon zaoravanja i razgradnje biomase ostaje u zemljištu u obliku koji je pristupačan biljkama. Prednost im je brz porast i već se posle dve sedmice od nicanja mogu kositi i uneti u zemlju.
Prednosti korišćenja poljske gorušice kao siderata za zelenišno đubrenje
Kako bi odabrali šta ćemo posejati za đubrivo moramo ispoštovati nekoliko pravila. Osnovno je da nikada ne sejemo vrste koje su iz iste porodice kao i usev koji ćemo uzgajati. Nikada nećemo posejati repicu, ako planiramo da uzgajamo repu, rotkvice ili kupus. Ako je zemljište teško, zbijeno, glinovito najbolje je posejati žitarice, jer one imaju dobro razvijen koren koji će da proraste kroz njega i na taj način ga učini propusnim. Ne treba na istom mestu obavljati setvu iste vrste kao zelenišnog đubriva iz godine u godinu i ne treba ostaviti da prerastu, odnosno da dođu u fazu pupenja i formiranja cvetova i plodova.
Svaka će delovati različito, zbog toga je potrebno da poznajemo šta od njih možemo dobiti. Mahunarke kao što su grašak, soja i pasulj brzo obogaćuju zemljište azotom i fosforom i delimično ga rahle. Posle njih možemo uzgajati skoro sve useve. Smanjuju visoku kiselost, odnosno pH reakciju.
Neke su repelenti protiv štetočina i to nam može pomoći u borbi protiv njih. Takve vrste su: lucerka, bela slačica, kadifica, lupina.
Ukoliko želimo uzgajati krompir, patlidžan, papriku, tikvenjače, najbolje je da posejemo za zelenišno đubrivo slačicu, raž, ovas, detelinu jednogodišnju. Pre kukuruza odlične su slačica, jara rotkvica, facelija, dok za cveklu i šargarepu najbolje odgovaraju grašak, jara repica, slačica.
Tagovi
Autorka
rrebecca080
pre 1 godinu
Ko prodaje seme lupine?