Da bi se seme sačuvalo za narednu setvu ili sadnju, mora da bude potpuno suvo. Sušenje je u suštini završna faza sazrevanja i osigurava da seme ne bude plesnivo dok čekate da ga zasadite sledeće godine.
Želite da imate svoje seme za ovu sezonu, ali ne znate odakle da počenete ? Prema savetima Modernfarmera, ovo bi moglo da vam pomogne.
Preprouka je da počnete od pasulja ili graška. Leguminoze su biljke čije je seme najzahvalnije za čuvanje, a najlakše će proklijati. Sa njima ne možete pogrešiti.
Kada uzgajate useve, možete da pokušate uzgoj i za ishranu i za seme, ali obično nećete dobiti oboje. Da bi na primer zelena salata proizvela seme, morate da sačekate da niknu i narastu njene cvetne stabljike koje će tek na kraju tog procesa dati sitne semenke. Dok ne dođe do toga, listovi zelene salate postaju žuti, smežurani i gorki.
Isto je tako i sa većinom drugih useva. Ne možete da ubirete plodove i da sačuvate seme za sledeću setvu. Ili jedno ili drugo. Dobra vest je da jedna biljka proizvede mnogo semena. Tako da je često dovoljno da uzgajate samo veći broj biljaka, koje će vam poslužiti kao sadni materijal.
Kada na pakovanju semena stoji oznaka "F1" u pitanju su hibridi. To znači da su dve sorte uzgajane zajedno, odnosno, unakrsnim oprašivanjem proizvedena je treća sorta, sa kombinacijom osobina svakog od "roditelja".
Ukoliko ste sačuvali seme od ovog hibrida i posadili ga, izrašće biljka koja bi imala slučajnu kombinaciju osobina a koja se nalazi u bazi gena originalnih roditelja. Sve ovo retko će da proizvede usev koji bi želeli da pojedete.
Jedini način da se hibrid reprodukuje "prema pravom tipu", kako bi to odgajivači rekli, jeste ukrštanje originalnih roditelja. Ovo je glavni razlog zašto se većina onih koji odluče da čuvaju seme, drži sorti koje imaju nasleđene osobine. Ipak, po definiciji te sorte nisu hibridi.
Čuvanje semena znači da učestvujete u prirodnom procesu selekcije. Ovo praktično podrazumeva da ako sačuvate seme od najvećeg paradajza i ponovo ga presađujete iz godine u godinu, na kraju ćete dobiti semena koja proizvode biljke na kojima su svi paradajzi veći nego klasični.
Seme pasulja na primer veliko je i lako se odvaja od svoje mahune. Ali ovo je pre izuzetak nego pravilo jer većina drugih biljaka nema krupna semena koja se lako odvoje. Seme šargarepe nije veće od prosečne buve i lako može da sklizne u bilo koju pukotinu.
Biljke svoja semena čuvaju u mahunama, ljuskama ili bilo kojim drugim omotačima koji se često ne mogu tako lako ukloniti.
Ovaj proces odvajanja semena različit je kod svake vrste i obično uključuje vršidbu (odvajanje semena od biljke) i prosejavanje (odvajanje semena od ljuske).
Ukoliko planirate da čuvate samo neke manje količine semena, onda ćete verovatno sve ove zamorne zadatke ručno obavljati, ali na raspolaganju su vam i niz specijalizovanih alata za obradu i sređivanje većih količina semena.
Ovo je slučaj sa unakrsnim oprašivanjim useva - onima kojima je potreban polen sa susednih biljaka, da bi seme moglo da prođe sve potrebne procese. I tu stvari mogu da se zakomplikuju.
Ovo se odnosi pre svega na useve kao što su kukuruz, krastavci, tikvice, bundeve i dinje. Ako imate više od jedne sorte unakrsnog oprašenog povrća, koje raste u neposrednoj blizini, polen jednog neizbežno će da završi u cvetovima onog drugog. Ovo će da rezultira smenima koja su mutant hibridi obe vrste.
Uzgajivači semena primenjuju različite strategije kako ne bi došlo do ovoga. Možete da razdvojite useve koje uzgajate, da polen ne bi mogao tako lako da dospe na drugu biljku ili da stavite plastične kese preko cveća kako ne bi došlo do stvaranja polena. Druga mogućnost je da uzgojite samo jednu sortu useva koji želite da proizvedete.
Baš kao i kod branja zrelog paradajza, morate da sačekate da seme sasvim sazri pre nego što dođe do žetve. Ako ga prerano uzmete od biljke, seme neće proklijati. Optimalna zrelost semena obično je nešto kasnija od optimalne zrelosti useva.
Semena leguminoza nisu zrela sve dok mahuna ne dobije braon boju, postane suva i ne počne da se rastavlja. Ovo važi za svako seme koje raste u mahuni.
Seme kukuruza potrebno je ostaviti da se osuši na klipu u polju. Nek vrste povrća, uključujući patlidžan ili krastavac, ne bi trebalo čuvati za seme sve dok ne budu prezreli, ne osuše se i ne počnu da trunu.
Da bi se seme sačuvalo za narednu setvu ili sadnju, mora da bude potpuno suvo. Sušenje je u suštini završna faza sazrevanja i osigurava da seme ne bude plesnivo dok čekate da ga zasadite sledeće godine.
Vlažno seme nakon što ga uklonitie iz njegove faze fermentacije, mora prvo da se raširi i dobro osuši na toplom mestu. Idealno bi bilo uz prisustvo laganog povetraca koji proizvodi ventilator, kako bi se ubrzao proces.
Većina semena može da se suši dok je još uvek na biljci, ali ako vreme postane vlažno i hladno pre nego što se seme osuši, seme morate da odnesete u zatvoreni prostor kako bi se proces sušenja završio.
Osušeno seme trebalo bi da stavite u papirne kese ili u pakete za seme koji su označeni nazivom sorte i datumom berbe. Da biste bili sigurni u njihovu dugovečnost, semena držite u teglama, na hladnom i tamnom mestu.
Bilo koje seme koje se čuva na ovaj način, trebalo bi da ostane održivo najmanje nekoliko godina. Semena nekih useva mogu da se čuvaju i po deset godina i duže.
Izvori
Tagovi
Autor