Zaoravanje strnjišta počinjemo sa obradom zemljišta za naredne usjeve i ova mjera predstavlja pliću obradu od 10 do 15 cm. Time se prekida uspostavljeni kapilarni sistem i formira se zaštitni sloj od sitne zemlje.
Nakon obavljene žetve strnih žita ostaje nadzemni dio biljke, poznat kao strnište. Ljuštenje, zaoravanje ili stari naziv 'ugarenje' jeste prva agrotehnička mjera koju je potrebno obaviti po mogućstvu odmah nakon žetve, navodi Sanja Milovanović Milenković, stručnjak za ratarstvo.
Na taj način čuva se sva vlaga koja je trenutno u tlu, takođe i za ratare je tada najmanja potrošnja goriva jer svaki dan zakašnjenja odnosi mnogo vlage isparavanjem, a i zemljište je sve tvrđe. Vrlo je važno ovo usvojiti i primjeniti zbog visokih temperatura u ljetnom periodu jer se voda koja je sačuvana pod prethodnim usjevom podiže iz dubljih slojeva i isparava sa površine zemlje. Takođe, zahvaljujući sadržaju zaostale vlage mnogo je lakše sprovesti ovu mjeru.
Da žetveni ostaci (slama) ne bi predstavljali teškoću pri zaoravanju, mogu se sakupiti i ukloniti u roku od dva dana i nakon toga može se obavljati ljuštenje jer je u zemljištu ostalo dovoljno vlage. Najbolje rješenje je kada je kombajn opremljen uređajima za sjeckanje slame koji je tokom žetve i sitni. Tada se ljuštenje može obaviti istovremeno sa žetvom.
Zaoravanje strnjišta započinje sa obradom tla za naredne usjeve i ova mjera predstavlja pliću obradu od 10 do 15 cm. Time se prekida uspostavljeni kapilarni sistem i formira se zaštitni sloj od sitne zemlje koja ne samo da bolje čuva postojeće rezerve vode, nego i brže prima vlagu iz atmosferskih padavina, objašnjava ovaj stručnjak.
Poznato je da slama ima mali sadržaj azota i da ne bi došlo do "azotne depresije" koja se javlja zato što mikroorganizmi koji razlažu biomasu koriste za svoj život nitratni oblik iz zemljišnog rastvora, preporuka je zajedno sa zaoravanjem dodati oko 60 kg/ha Uree ili tretirati cijelu površinu mikrobiološkim đubrivom Uniker. Time se postiže brže razlaganje zaoranih žetvenih ostataka, čime se povećava sadržaj humusa.
Ovom mjerom uništavaju se i iznikli korovi, a uz prisustvo vlage provocira se nicanje sjemena korova i rizoma višegodišnjih korovskih vrsta iz dubljih slojeva koji se mogu uništiti totalnim herbicidima, prije nego što formiraju sjeme. Ovo je jedan od najboljih načina suzbijanja divljeg ovsa (Avena fatua L.) koji je dosta prisutan u pšenici, a mogućnosti suzbijanja su minimalne u toku vegetacije.
O ovoj temi Agroklub je pisao i ranije uz apel ratarima da ne spaljuju strnjiku. Paljenje strnjišta ne donosi ništa korisno i samo šteti proizvođačima. Zato je važno odmah nakon žetve zaorati biljne ostatke, odnosno obaviti ljuštenje.
Paljenjem biljnih ostataka uništavaju se mikroorganizmi, narušava se prirodna ravnoteža u korist izazivača bolesti. Sagorjevanjem organske mase dobija se pepeo koji vjetar oduva, a pošto su paljevine često u blizini puta, ugroženi su i učesnici u saobraćaju.
Stručnjak za ratarstvo naglašava da je najvažnije znati da ne postoji opravdanje, kao nijedan stručan razlog za spaljivanje strnjišta i drugih biljnih ostataka. Pored toga što je zakonom zabranjeno, požar može lako izmaknuti kontroli, proširiti se i izazvati velike materijalne štete pa čak i opekotine prilikom nestručnog gašenja.
Tagovi
Autorica
