Prema izveštaju, prosečni ukupni operativni troškovi za žitarice u EU iznose 635 evra po hektaru. Što se tiče useva, proizvodnja kukuruza ima veće troškove na svim nivoima, osim zaštite useva, koji su veći za proizvodnju pšenice.
Vođeni većim cenama žitarica i stabilizovanim manjim troškovima, prihodi poljoprivrednih gazdinstava u EU od žitarica porasli su za 14% u 2017. u odnosu na 2016. To je jedan od ključnih podataka izveštaja EU o poljoprivrednim gazdinstvima, koje je objavila Evropska komisija.
Obuhvatajući najnovije dostupne podatke od 2008. do 2017., iz mreže podataka o računovodstvu poljoprivrednih gazdinstava (FADN), izveštaj daje opšti pregled troškova proizvodnje, profitabilnosti i prihoda EU gazdinstava od žitarica, uključujući običnu pšenicu, durum pšenicu, zrno kukuruza i ječam.
Kriza sa hranom iz 2009. godine jasno je uticala na četiri vrste žitarica u EU. Na primer, profitabilnost se značajno smanjila, sa padom u rasponu od 27% za kukuruz do 92% za ječam. Uprkos tome, proizvodnja žitarica i profitabilnost žitarica u EU brzo su se oporavili nakon krize, ponekad dosežući više nivoe nego pre 2009. godine.
Međutim, usled daljih padova između 2013. i 2016., ukupna profitabilnost žitarica u EU uveliko se stabilizovala od 2009. godine. Tokom godina, izveštaj pokazuje da su najisplativije žitarice kukuruz, a slede ga durum pšenica i obična pšenica.
Glavni troškovi za proizvodnju žitarica su seme, đubriva, proizvodi za zaštitu useva i mašine/infrastruktura. Prema izveštaju, prosečni ukupni operativni troškovi za žitarice u EU iznosi 635 evra po hektaru. Što se tiče useva, proizvodnja kukuruza ima veće troškove na svim nivoima, osim zaštite useva, koji su veći za proizvodnju pšenice.
Unutar EU troškovi mogu da se grupišu u dve velike grupe zemalja. Sa jedne strane, zemlje poput Mađarske ili baltičke regije imaju "srednje prosečne troškove" - oko ili nešto više od 500 evra po hektaru. Sa druge strane, druga grupa ima "više prosečne troškove" koji se kreću oko 800 evra po hektaru, sa zemljama poput Danske, Nemačke ili Francuske. Ti troškovi uveliko zavise od vrste žitarica koje se uzgajaju u zemlji.
Što se tiče dohotka, zasnovanog na glavnom pokazatelju neto dodate vrednosti (FNVA) na poljoprivrednom gazdinstvu, uticaj krize iz 2009. takođe je bio snažan, smanjujući se sa 20.221 evra na 12.873 evra godišnje po radnoj jedinici. Situacija se lagano oporavila u 2011. i 2012. pre nego što je ponovo opala u 2013. Od tada se uglavnom stabilizovala do neznatnog poboljšanja u 2017. godini, kada je prosečno u EU dosegla 18.400 evra godišnje po radnoj jedinici.
EU do 2030. očekuje porast proizvodnje maslinovog ulja i pad potrošnje vina
Prema izveštaju, zemlje i regioni koje su postigli veću dodatu vrijednost za proizvođače (iznad 40.000 evra godišnje po radnoj jedinici) su istočna i severna Nemačka, Engleska, Irska, kao i južna Švedska i Danska.
Bez obzira na to, u istoj državi mogu biti značajne razlike. Na primer, u Portugalu, Španiji ili Francuskoj prihodi se kreću od 10.000 do 40.000 evra.
Tagovi
Autorka