Proizvodnja pšenice u svijetu se mora povećati?

Izvoz pšenice je u padu već mjesecima, od početka rata u Ukrajini. Na stanje snabdijevanja u pojedinim regijama svijeta utječu i oscilacije prinosa i gubici zbog klimatskih promjena. Zbog svega ovoga su cijene te žitarice naglo porasle, a rastu i dalje. U nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Global Food Security, naučnici tvrde da se njena proizvodnja dugoročno mora povećati u cijelom svijetu kako bi se kompenzirao nedostatak izvoza, prenosi Phys.org. 

Povećati površine 

Prvo se moraju povećati površine pod njom, tvrde istraživači s Tehničkog univerziteta Münchena, Francuski javnog istraživačkog instituta za poljoprivredu (INRAE), Univerziteta Purdue i Univerziteta Wageningen, kao i Leibniz-Centra za istraživanje poljoprivrednog krajolika (ZALF).

Kratkoročno gledano, nedostatak pšenice mogao bi se nadoknaditi koordiniranim oslobađanjem zaliha, navodi se u studiji. Dugoročno, pak, druge bi zemlje morale nadomjestiti nesrazmjer u izvozu, koji bi mogao iznositi čak devet posto svjetskog izvoza pšenice. To znači povećanje površina pod ovom ratarskom kulturom za ukupno osam posto, za što bi bilo potrebno dodatnih pola miliona tona azotnog gnojiva, izračunali su autori. 

Ugrožena prehrambena sigurnost

Zbog oscilacija prinosa i propadanje usjeva uslijed klimatskih promjena, svake bi godine moglo doći do manjka izvoza od pet do sedam miliona tona te žitarice. Ako se ne poduzmu nikakve mjere za stabilizaciju snabdijevanja, bit će ugrožena prehrambena, ali i nacionalna sigurnost u mnogim zemljama širom svijeta, upozoravaju naučnici.

U 2020. Ukrajina je proizvela 26 miliona tona pšenice. Od toga je gotovo tri četvrtine (72 posto) distribuirano van zemlje, što čini devet posto svjetskog izvoza pšenice. Kako znamo, zbog rata se može izvesti samo dio uobičajene količine. Osim toga, ondje se ove godine mogao obrađivati samo dio zemlje. 

NASA otkrila: Rusija u Ukrajini požela pšenicu vrijednu milijardu dolara - gdje je završila?

Ovo nije samo velika ekonomska šteta za tu zemlju nego i prijetnja prehrambenoj sigurnosti za mnoge zemlje u Africi i Aziji, poput Egipta, Indonezije, Pakistana ili Libanona, koje u velikoj mjeri ovise o uvozu te žitarice.