Pri kombajniranju voditi računa da se sva neophodna podešavanja dobro izvedu, čime ćemo smanjiti gubitke na najmanju moguću meru.
Kukuruz je posle pšenice i pirinča treća kultura po veličini površina na kojima se seje u svetu. Od poznatih podvrsta kukuruza u proizvodnji su najviše zastupljene dve - zuban i tvrdunac, kojima pripada najveći broj kultivara i hibirida. Zuban je rodniji od tvrdunca, ali tvrdunac ima kvalitetnije zrno s većim procentom belančevina. Zrno zubana više se koristi u prehrani domaćih životinja i industrijskoj preradi, a tvrdunaca se više koristi u ishrani ljudi.
Ubiranje kukuruza obavljamo kada kukuruz dostigne fiziološku zrelost. Najčešće se to poklapa sa fiziološkom zrelošću zrna, kada su svi procesi u zrnu završeni. Najveći procenat zasejanog kukuruza ubira se mehanizovano. Za ovaj proces treba se dobro pripremiti uvažavajući moguće loše klimatske i zemljišne uslove. Kukuruz jednolično sazreva i obično se ne osipa pa se ubiranje obavlja u punoj zrelosti. Tokom sazrevanja uobičajeno je da zrno dnevno gubi 0,5 do jedan odsto vlage te stoga najmanje dve nedelje pre ubiranje treba početi računati kad je najbolje vreme za to.
Obavlja se kombajnima opremljenim adapterima za kukuruz. Vreme mogućeg početka kombajniranja u zrnu je kada je vlaga 32 - 29, a idealna vlaga je 25 - 26 odsto. Danas se veliki broj farmera odlučuje za ubiranje kukuruza u zrnu jer na taj način rešava skladištenje, usitnjavanje žetvenih ostataka, jer većina novih adaptera za kombajne ima na sebi ugrađene sitnilice žetvenih ostataka, nakon čega se njiva ostavlja pogodnom za dalju obradu. Pri kombajniranju voditi računa da se sva neophodna podešavanja dobro izvedu, čime ćemo smanjiti gubitke na najmanju moguću meru.
Prilikom ubiranja kukuruza gubici nastaju na svakom od tri najvažnija segmenta kombajna. Možemo ih evidentirati kao gubitke:
Visina gubitaka zavisi od podešenosti kombajna, obučenosti rukovaoca i vremena ubiranja. Najmanji su u oktobru, a u novembru ili kasnije se povećavaju usled delovanja klimatskih činilaca.
Na ovo pitanje odgovorio nam je Đorđe Gradinac iz Sombora. Čovek sa bogatim iskustvom u poljoprivredi, koji je koristio neke od najstarijih kombajna. Danas je prepoznatljiv po korišćenju najsavremenije agrotehnike i za to neophodne mehanizacije.
"Kada podešavamo kombajn za kukuruz počinjemo od vršidbene komore. Reper su nam fabričke preporuke. Kada podesimo da na oklasku nema neovršenog zrna, a da je oklasak što veći to smatramo početnom pozicijom. Nakon toga podešavamo separacione organe, a na kraju razmak otkidačkih ploča i brzinu kretnja privodnih lanaca na adapteru za kukuruz", objašnjava Gradinac i dodaje da je kombajnirao sa velikim brojem kombajna.
"Od prvog Zmaj-a, pa do inostranih, ali od prošle godine radim sa kombajnom sa aksijalnim bubnjem. Veliki učinak, minimalno oštećenje zrna - praktično bez loma zrna, dovoljno mogućnosti za usklađivanje brzine privodnih lanaca u skladu sa brzinom kretanja kombajna stavlja ove kombajne u red najproduktivnijih sa kojima sam do sada radio", kaže naš sagovornik i dodaje da mu je žao što pri nabavci kombajna nije odabrao i opciju da kombajn sam vrši podešavanja iz svoje memorije, koju poseduje. Sada to radi iz kabine elektro hidraulički.
Osnovna podešavanja za kukuruz vrše se u vršidbenoj komori. Potrebno je pripremiti bubanj i podbubanj za kombajniranje kukuruza. Potom se podešava broj obrtaja bubnja, obodna brzina i veličina zazora između bubnja i podbubnja na ulazu i na izlazu.
Osnovni elementi za podešavanje su: kod klasičnih kombajna sa tangencijalnim vršidbenim aparatom - broj obrtaja bubnja 300 - 400 o/min (zavisno od vlage zrna, a za kukuruz vlažniji od 34 odsto broj obrtaja može ići i do 500 o/min); obodna brzina bubnja 10 - 20 m/s; rastojanje između bubnja i podbubnja - na ulazu 25 - 30, a na izlazu 15 - 20 mm; sita gornje 16, donje 11 nastavak sita 16 - 18 mm; broj obrtaja ventilatora izabrati u rasponu do 1.200 - 1.300 o/min. Kod kombajna sa aksijalnim bubnjem broj obrtaja, zavisno od proizvođača i vlage zrna treba podesiti na 280 - 450 o /min.
Osnovni cilj pri kombajniranju kukuruza je smanjiti gubitke na minimalno moguće. Svaki kilogram smanjenih gubitaka povećava prihod gazdinstva. Podešenost kombajna i iskustvo rukovaoca u mnogome utiču na visinu gubitaka. Po mestu nastanka gubici se javljaju na parceli i pre ulaska kombajna u parcelu. Zavise od karakteristika hibrida i vremenskih uslova tokom vegetacije. Na hederu kombajna mogu biti izraženi kao otkinuti klipovi i oštećeno zrno. Ovi gubici ukupno ne bi trebalo da pređu 1,5 odsto. Gubici na vršalici i separacionim organima su isključivo u zrnu i ne bi trebalo da pređu 0,5 odsto.
Na najsavremenim kombajnima izbor režima rada može vršiti vrši sam kombajn na osnovu stanja useva. Moguće je na osnovu senzorske tehnologije i merenja gubitaka izabrati željene režime rada. Od maksimalnog kvaliteta zrna uz najmanji učinak, limitirani gubici uz povećanje učinka ili maksimalan učinak uz velike gubitke. Režim rada bira korisnik prema sopstvenom nahođenju.
Nakon kombajniranja uobičajeno je da zrno ide na dosušivanje ili sušenje. U tržišnom prometu za kukuruz se najčešće primenjuje standard SRPS E.B3 516/1: Kukuruz kao sirovina za industrrijsku preradu i ishranu životinja. To podrazumeva vlagu 14 odsto, primese jedan do dva odsto, lom četiri odsto na situ od pet milimetara, defektna zrna dva i nagorelih zrna tri odsto (može i obrnuto).
Tagovi
Autor