Iz iskustva ekoloških proizvođača sjetva pravog pira obavlja se u optimalnim uvjetima, a to je od oktobra do početka novembra sa 180 – 220 kg/ha sjemena.
Pir ima skromnije zahtjeve prema klimatskim i zemljišnim uvjetima kao i prema agrotehnici, otporan je prema štetočinama i bolestima te je stoga pogodan za ekološku proizvodnju. Ekološka proizvodnja strnih žitarica zasnovana je na korištenju plodoreda s većim učešćem leguminoza, žetvenih ostataka, zelenoj gnojidbi, korištenju mikrobioloških preparata, mehaničkoj kultivaciji i biološkoj kontroli bolesti, štetočina i korova.
Pir je ozima žitarica i agrotehnološke mjere su gotovo identične kao kod pšenice. Obzirom da je gentetski predak pšenice, izrazito je otporna na sve bolesti koje pogađaju pšenicu i ostale žitarice, a također je otporna na niske temperature. Sjeme je dobro zaštićeno od vanjskih zagađenja u tvrdoj ljusci, tako da se lako može ekološki uzgajati.
Pravi pir je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka poznatih čovjeku, dobra je sirovina za prehrambenu industriju i hranidbu stoke. Za razliku od obične pšenice, pravi pir spada u pljevičaste forme s lomljivim klasnim vretenom. Produkt vršidbe su klasići koji najčešće sadrže dva zrna čvrsto zatvorena u glumama, a manjim dijelom kao i kod obične pšenice tu je uključeno i potpuno ovršeno zrno.
Pir se može uzgajati na siromašnijim tlima i na većim nadmorskim visinama u odnosu na pšenicu. Ima višu stabljiku (oko 120 cm) u odnosu na pšenicu i lakše poliježe. Klasovi su dugački, bez osja.
Pir je gentetski predak pšenice, izrazito je otporan na sve bolesti koje pogađaju pšenicu i ostale žitarice, a također je otporan na niske temperature.
Razlog za uzgoj pira je sve veća potražnja za prehrambenim namirnicama proizvedenim tehnologijom koja vrijedi za održivu i ekološku poljoprivredu. Po sadržaju proteina, pir spada u sam vrh među žitaricama, jer sadrži od 12,5 do 19,5 % proteina u zrnu. Pir ima skromnije zahtjeve prema klimatskim i zemljišnim uvjetima u odnosu na pšenicu. Najbolje mu odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije. Međutim, kako se prilagođava lošijim uvjetima, može uspijevati i na lošijim tlima te na većim nadmorskim visinama. Otporniji je na niske temperature od većine sorata pšenice i ima brži proljetni porast od pšenice.
Pravi pir se na istoj površini može ponovno uzgajati nakon tri do pet godina. Predusjevi mogu biti mahunarke koje obogaćuju tlo dušikom, uljana repica, suncokret, kukuruz, krumpir, šećerna repa i zob. Jednogodišnje mahunarke (soja, grašak, grah) su odlični predusjevi, jer dozrijevaju ranije i nakon žetve ostaje dovoljno vremena za obradu i pripremu zemljišta za sjetvu. Ukoliko je kukuruz predusjev piru, treba birati hibride kukuruza kraće vegetacije. I šećerna repa je dobar predusjev, ali se mora na vrijeme izvaditi radi pravovremene obrade tla i sjetve pira.
Tijekom vegetacije potrebno je 500-700 mm dobro raspoređenih oborina. Na nedostatak vlage pir je najosjetljiviji u fazi vlatanja i tijekom formiranja i nalijevanja zrna. Kritično razdoblje u odnosu na suvišnu vlagu je pred kraj vegetacije (maj-juni). Stres uzrokovan visokim ili niskim temperaturama tijekom cvatnje i nalijevanja zrna može uzrokovati pad prinosa.
Obrada tla je ista kao i za ozimu pšenicu, a ovisi o predusjevu, tipu tla i količini žetvenih ostataka predusjeva. Osnovnu obradu ili oranje dovoljno je provesti na dubinu 20 - 25 cm, dva do tri tjedna prije sjetve. Dopunsku ili predsjetvenu obradu treba obaviti tako da površinski sjetveni sloj bude orašasto-mrvičaste strukture do dubine sjetve. Kvalitetna priprema tla za sjetvu omogućava kvalitetnu sjetvu, brže i ujednačenije nicanje. Dubina sjetve ovisi o tipu tla i o vremenu sjetve, a iznosi od 3-5 cm (na lakšim tlima dublje, a na težim pliće). Sjetva se obavlja sijaćicama za strne žitarice na najčešće međuredni razmak 12,5 cm. Pir pripada u pljevičaste žitarice, što znači da prilikom žetve zrno ne ispada iz pljevica.
Pir se može uzgajati na siromašnijim tlima i na većim nadmorskim visinama u odnosu na pšenicu.
Zbog stanjivanja tkiva članci klasnog vretena u fazi pune zriobe lako se lome i odvajaju. Zbog toga prilikom žetve dolazi do osipanja pa se žetva mora prilagoditi ovim specifičnostima. Žetva pira treba započeti kada vlaga zrna iznosi 12-13 %. U našim agroekološkim uvjetima žetva se obavlja sredinom i u drugoj polovici jula ovisno o roku sjetve, izabranoj sorti i vremenskim uvjetima.
Pir ima niže prinose zrna od pšenice. U različitim istraživanjima prinos neoljuštenog zrna kreće se u širokom rasponu od 3,1 do 6,9 t/ha. U prosječnoj godini u našim uvjetima ostvareni prinos neoljuštenog zrna pira je oko 5,0 t/ha.
Nakon žetve potrebno je oljuštiti zrna pira. Ljuštenjem se odvajaju pljevice zrna od sjemena. Ljuštenje se obavlja ljuštilicom za pir neposredno prije mljevenja. Time se osigurava dugotrajno čuvanje hranjivih tvari i zadržavanje svježine. Postupak ljuštenja pira je protočni. Ljuštilice su opremljene ventilatorom koji izvlači oljuštene pljevice. One se u daljnjem postupku odvajaju u zasebnom filterskom odvajaču.
Iz iskustva ekoloških proizvođača sjetva pravog pira obavlja se u optimalnim uvjetima, a to je od oktobra do početka novembra sa 180 - 220 kg/ha sjemena.
Kod sjetve bi bilo dobro koristiti i razne biopreparate (bakterije, mikroorganizme) kojima se povećava otpornost biljke na razne uzročnike bolesti i štetnike, bezopasni su za ljude i potpuno su ekološki, a sve navedeno pomaže u proizvodnji, a u proljeće se može obaviti folijarna prihrana i 2-3 prskanja ekološki prihvatljivim sredstvima. Važno je u vegetaciji nekoliko puta koristiti i štrigl (češljastu drljaču), jer se tako razbija pokorica, sitni se tlo, poravnava se površina i uništava korov. 3-4 t/ha je mogući prinos. Ostro - običan pir (Triticum spelta L.) i Badenkrone su sorte za ekološku proizvodnju.
U prosječnoj godini u našim uvjetima ostvareni prinos neoljuštenog zrna pira je oko 5,0 t/ha.
Sjeme sadrži u idealnom omjeru: bjelančevine, ugljikohidrate, masti, minerale, vitamine i celulozu. Jedina je žitarica koja može osigurati sve sastojke (osim vode) koji su potrebni čovjeku za život.
Sadrži sve vitamine B grupe (osim B12), visoki udio selena koji sprječava kancerogene bolesti, te ima 7-8 puta više kalcija, fosfora i magnezija od ostalih žitarica. Mogu ga korisiti osobe koje su alergične na gluten. Integralni kruh od pira ima sladunjav, ukusan i jako ugodan okus, a mekan može ostati i po tjedan dana. Dugovjeka prapšenica je žitarica koja se i s manje glutena odnosno ljepka u odnosu na običnu pšenicu može koristiti u pekarskoj industriji. Primjerice kruh od pirovog brašna je manjeg volumena, taman, zbijen i mrvi se ali sve ovisi o upotrijebljenoj količini.
Pir potječe iz Azije gdje se uzgajao još 5.000 godina prije Krista. Proširio se u Europu, a tamo su ga osobito cijenili stari Grci i Rimljani. Naziva se još krupnik, dinkel ili spelta. Danas mu popularnost raste u cijelom svijetu jer je riječ o izvornoj žitarici koja nije industrijski promijenjena poput pšenice. Za razliku od pšenice, lakše je probavljiv i nutritivno bogatiji.
Gluten u piru ima sasvim druga svojstva od pšeničnog glutena, i ne utječe negativno na zdravlje. Pir je žitarica slična pšenici, samo s malo većim zrnom, a iznimno je probavljiva. Klasovi su dugački, bez osja. Raste u ljusci i u noj je zatvorena, tako da je bolje zaštićena u odnosu na druge vrste pšenica i druge žitarice bez ljuske.
Mogu ga korisiti osobe koje su alergične na gluten.
Sadrži posebne ugljikohidrate koji imaju važnu ulogu u zgrušavanju krvi, ali i stimulaciji imunološkog sustava organizma. Za razliku od obične pšenice sadrži 10 - 12 više proteina. Koristi se u proizvodnji raznih vrsta peciva, tjestenina, kolača, itd. U novije vrijeme sve se sve više uzgaja i postala je vrlo cijenjena od strane raznih alergičara, oboljelih od dijabetesa, visokog krvnog tlaka, kardiovaskularnih bolesti itd.
Značajna je ljekovitost ove alternativne vrste pšenice. Hranjive tvari u piru ne opterećuju probavni sustav, organizam ih lako usvaja i brzo ulaze u krvotok.
Foto: Bigstockphoto/bens
Tagovi
Autorica
