Optimalni rokovi i izbor sorti za sjetvu ozime pšenice

Najveći dio sortimenta pšenice treba sijati u optimalnom roku sjetve. Svako odstupanje od optimalnog roka sjetve pojedinih genotipova povlači pad prinosa 5-20% u zavisnosti od broja dana zakašnjenja.

S obzirom na nestabilne klimatske prilike i klimatske promjene, uvijek možemo očekivati da će 50% sjetve kasniti pa treba sijati sorte tolerantne na kasni rok kao i fakultativne sorte.

Najzagonetniji aspekt sortne specifičnosti je mineralna ishrana 

Povećanje sjetvene norme bez osnova doprinosi smanjenju vegetacionog prostora, kao i većoj konkurenciji između biljaka za hranu i vodu. Kao posljedica ovakvog stanja smanjuje se veličina klasova, broj zrna po klasu, a opadaju i fizički pokazatelji kvaliteta zrna.

Najinteresantniji, ali i najzagonetniji aspekt sortne specifičnosti je mineralna ishrana i problematika vezana za primjenu mineralnih đubriva. Najveća pažnja se posvećuje azotu obzirom na njegov značaj u formiranju prinosa. Pored azota dužna pažnja se posvećuje i fosforu i njegovom uticaju na usvajanje azota kod biljaka. Praktične preporuke gajenja i ishrane biljaka azotom moraju da se zasnivaju na analizi lakopristupačnog azota u zemljištu kao osnovi za prihranu pšenice. Sortne razlike nastaju kao rezultat sposobnosti genotipova da koriste rezidualni i azot iz tekuće mineralizacije.

Drugi važan momenat jeste sposobnost sorte da bolje koristi pristupačan azot i stvara veće zalihe proteina. Proizvodnja zasnovana na poštovanju sortnih specifičnosti je neiskorišten potencijal za povećanje prosječnih prinosa kod strnih žita. Osnovni uzrok varijabilnosti prinosa unutar parcele ili kompleksa parcela, jeste razlika u plodnosti zemljišta na relativno malom prostoru. Mineralna ishrana je jedan kompleksan sistem podložan uticaju klimatsko-zemljišnih faktora. Najveći uticaj svakako imaju temperaturni i vodni režim. Upravo u okviru faktora tehnologije gajenja strnih žita poseban značaj za formiranje prinosa imaju: vrijeme sjetve, gustoća usjeva, mineralna ishrana i mjere zaštite usjeva.

Značaj sjetve ozime pšenice u optimalnom roku

Agrotehničkim mjerama do smanjenja gubitaka u proizvodnji

U uslovima promjene klime optimalni rok sjetve može uticati na smanjenje negativnog djelovanja klimatskih ekstrema (naročito temperaturnih) na biljke. Vrijeme sjetve istom genotipu praktično stvara u istom lokalitetu različit mikroklimat. Veličina vegetacionog prostora je veoma bitna i tijesno povezana sa vremenom sjetve, jer se izbegavaju negativni konkurentski odnosi za vodu i hranu između biljaka u sklopu. Pošto su u proizvodnji dva najveća limitirajuća faktora: voda (deficit ili suficit) i korovi, ne treba posebno naglašavati važnost primjene hemijskih mjera borbe u proizvodnji strnih žita.

Uočavanjem osnovnih abiotskih faktora koji dovode do smanjenja prinosa možemo određenim agrotehničkim mjerama prevazići značajne gubitke u proizvodnji. Uzroci nepotpunih sklopova su upotreba nedeklarisanog sjemena, kasna i nekvalitetna sjetva. Ozbiljnijim pristupom deklarisanom sjemenu i poštovanju roka i kvaliteta sjetve ovi procijenjeni gubici mogli bi se smanjiti bar za 50%. Aktuelni sortiment je otporan na niske temperature, a uzroci propadanja pojedinih površina su često plitka sjetva, izostanak valjanja i kasni rokovi sjetve, pojašnjavaju u PSSS u Negotinu. 

Vazdušnu i zemljišnu sušu mogu da izdrže samo tolerantni genotipovi sa optimalnim sklopom biljaka i dobro razvijenim korjenom. Uzimajući u obzir ekonomsku opravdanost navodnjavanja pšenice preporučuje se uglavnom primjena za stvaranje zaliha vlage u zemljištu i intervencija u kritičnim fazama razvoja biljaka, a pogotovu nakon cvjetanja i oplodnje.

Ono na čega proizvodači ne mogu da utiču jesu visoke noćne temperature (preko 18°C) što je osnovni uzrok smanjenja prinosa u periodu nalivanja zrna. Deficit fosfora i azota može se riješiti kontrolom plodnosti zemljišta i većom upotrebom mineralnih đubriva nego što se to činilo posljednjih godina.